SABUR
I slušala sam kišu koja se čula kao isprazan ljudski hod.
Tumaranje ,kolabriranje ,ulizivanje, i na kraju slivanje niz oluke u
kanalizaciju . Uzaludno potrošeno vrijeme ispiranja oluka .
Crpjela je svu snagu da bi se domogla zajednice kroz
vremenski protok .Mislila sam kako je najbolje dobovati sam, ma u kakvom se
vremenu zatekao .
Biti svoj ,dokazati se na svojstven način iskrenoscu
iscijedivsi iz sebe zadnji atom energije da se otvoris pred svima .Da te dišu i
vole bez predumislljaja jer si drugačiji .Ne cijedi ljudsku energiju da ukapaš
u svoj protok koju kap tuđeg .Bilo čega .Svako je za sebe priča ,a priča se
cijedi otvorenih ili zatvorenih umova.
I voli se, da te drugi vole .Cijeni sebe ,da te drugi cijene
.I daruj srcem ,ljubi dušom ,ma šta da ti se dešava .Svi smo mi kroz oluke
iskusenja protekli .I još ćemo proticati .Al ne podilazi nikome .I ni zbog čega
.Svima nama je čehra rođenjem nacrtana .I životna putanja .I tama i svijetlost
.I imati i nemati .I smijati se i plakati .Sve.Božiji blagoslov će na sve biti
spušten dok živimo.
A onda će nas sve zajedno bez razlike ko smo,pomilovati smrt
.
Nema komentara:
Objavi komentar