Translate

srijeda, 20. studenoga 2019.

Marijana Petrović Mikulić


POSTAJUĆI ŽENA                    2022.god

U mraku djevojčica strepi
Kuca joj srce ubrzanim pokretima
Iskočiti bi htjelo
Sve je bolesno.
Njezin netko
Šutnja
Igra se s njom ispod pokrivača
Namještajući ju u pozu žene
Otkrivajući golotinju
Igra se ponavlja
Ponavlja
Ona odustaje od vikanja
Nijema
Bez radosti
Bez suza
Nitko ne vjeruje
Govori joj da šuti

I ona šuti
Postajući žena
Na najokrutniji način
Ukradeno djetinjstvo
Nijemi vrisak
Spasi me


NEKROFIL                      2019.god

Ne postoje točke na tijelu
koje ne bole,
samo misli zavaravaju mozak.
Na tuđem tijelu lako je
ostaviti tragove koji se
gledaju infracrvenim svjetlom.
Ne mogu se svaki put otkriti
ti tragovi
kljucanja po mozgu dok ne ostane prazan.
Uzimaš to tijelo koje bez duše
ne vrijedi ništa,
sladiš se uzimajući
ono što nije tvoje
dok mene u njemu odavno nema.
Namještaš me u zlatnu krletku
u pozu koja je sasvim filmska,
a ne odaje mene mrtvu.
Govoriš da pjevam dok koncima
pomičeš ruke i namještaš da te grle.
Nema me više!!!!
Ti još dišeš.
Nekrofil to si ti.
A mene više nema

****
Voljela sam tvoje ruke
koje su voljele i mene.
Pred vratima zamišljene bajke
puknuo je zid
ali okvir vrata je ostao
i vrata su ostala zatvorena.
Krivnja nikud nije vodila.
Šamar za poslušnost
ne daje se uvijek rukama,
kao niti šamar za poniznost.
Usta postaju oružje
protkana grubošću bez emocija.
Ti si slikao bez kista,
a ja sam prenosila na slike.
Ah, usta koja sam ljubila.
Riječi poništavaju moju ljudskost
a veličaju tvoj mačizam.

Žena sam koja te voljela
i pronašla hrabrost da te više ne voli.




TVOJ (NE)SIN           2019.god

Gledao sam te jedne večeri
kako dolaziš sa čašicom viška u sebi
i kako tražiš svoju večeru.
Kad te vidjela majci su nijemo krenule suze.
Ti si se počeo rugati dok ti je stavljala
toplo jelo na stol.
-Kurvo jedna, opet nisi dovoljno posolila.
Što je ovo?
Glupačo glupa od cijelog dana što ne moraš
ići na posao ti ni večeru ne možeš skuhati.
Vidi mene radim i brinem o vama.
Dođi bliže da ti malo pokažem
Majka je prišla bez pogovora.
Uhvatio si ju za glavu i gurnuo prvo od zid
a onda glavu u tanjur skuhanog kelja.
Majka je plakala nije vikala da ne probudi
sve susjede koji su sad sa svojim obiteljima.
Susrela se sa mojim pogledom
I bilo ju je sram.
Borila se kada je ponovo uzeo glavu
da bubne od zid.
Bio je jači. Pripremio te za mene.
-Ajde mali, udari sad ti.
Mislio sam da je to normalno.
Udario sam kao u onim crtićima
Tom i Jerry.
Nisi plakala.
Samo si šutjela.
Ponavljalo se i ja sam kao dijete
morao činiti što i on, moj otac.

Prošlo je puno godina od toga dana
Majka ti je redovito dolazila u bolnicu.
Umro si od ciroze.

Nikad ne bih ni shvatio da to što si radio
i mene učio nije bilo dobro, da nisam imao djevojku.
Njezina obitelj me lijepo prihvatila,
pokazala što znači obitelj
i da niti jedan muškarac ne mora udariti
svoju ženu, a pogotovo ne majku.

Moja majka je sa nama.
Trebalo je dugo da prestane sanjati tvoje batine
i tvoje riječi, buditi se znojna i uplakana.
Trebalo je dugo da se usudi govoriti.
Majka se i smije, nikad ju nisam vidio nasmijanu s tobom.
Trebalo je puno povjerenja.
Majka me i grli, a ti si joj branio.

Žao mi je što ti nisi bio drugačiji otac.
Žao mi je što sam udarao majku kad si
ti od mene tražio da budem muško.
Ne znam je li tebe tome učio tvoj otac.
Ja svoje dijete učim da voli i majku i oca.

Nema komentara: