Kata Kiršić Vuković

DOSTA!            2019.god

Teškoćom rudara

Otkopavam slojeve vremena.

Teško se spustiti

U zapečaćeni bunker

Izgubljenih godina.

Strah me susreta

Sa zlotvorom

Nabreklih usana.

Smrad laganog alkohola,

Mješa se s pogrdnim riječima

Dok gorki koktel

Baca u tek svijeno gnijezdo

Sa izleglim ptićima.

Prisiljava da se popije

Naiskap.

Oklijevam.

Olovnom šakom

Skida mi veo

Uprskan mrljama krvi.

Brišem suze nevjerice.

Instiktivno uzmičem,

Vrtim se u kavezu,

U kavezu života

S razularenim lavom.

Danima,

Mjesecima,

Godinama...

Unakažena modricama

Tijela i duše,

Skupljam snagu.

Ali...kuda?

Dizanje,

Padanje,

Kajanje,

Nadanje...

Ponavljanje...

Jednoga dana uspravila sam se

I snažno vrisnula

DOSTA!