Citat iz
knjige u pripremi:"NEDAJTE NIKOM DA VAS GAZI":
Uskovitlaću,
uznemiriću sve zbog suze što se niz lice otkotrlja i uvrede. Otvoriću osmjeh i bol da u isto
vrijeme vriju i preziru, pa neka vene
nose uzavrelo htijenje.Staću na žulj , zar je bitno kad i kome, možda i svoj –
pa neka puca .I tako već odavno prolazim kroz tjesnace, nečije, samo zato što
mislim da treba tako.A, ne.Ljudima ne treba zlo i vrijeme, ne treba ničija sila
na silu da jača.Ne treba ničija šaka da puca po mjestu gdje su u strahu stala
mišljenja pa se u stranu, smisao baca.Jasno mi kaže savjest da je dosta,
dosta......Dosta se isplelo zla u snovima, na javi, na stranputicama kojima
bježe slabi.Dovoljno je traga da se
stopama pridruže smjela odustajanja.Dovoljno je ćutanja da se progovori , jer,
sve što u ćutanju umire ostaje zauvijek da živi.
Ne dozvolite
da vas gaze, jer ćete kasno shvatiti da su prošla vremena i da ih ništa ne može
vratiti, baš kao ni suzu, ni uvredu nećete izbrisati.Kotrljaće se, kad god se
sjete ramena bremena i bol sreće.Kotrljaće se .
Uvreda
podsjeća.Obara s nogu sva raspoloženja, tjera i ono malo dostojanstva i snage i
uvlači u svoje kandže.Ako ih i ti nemaš, uhvaćen si, zarobljen u svijetu
poniženih, obespravljen i što je najgore oslabljen i bez samopouzdanja.Pa se
pitamo:“Zašto žrtva šuti, zašto krije?“.Odlazim duboko u taj svijet.Vraćam se u
svaku pogrdnu riječ, ljutit pogled, drzak pokret.Vraćam se u svaku ukradenu
zaslugu.Vraćam se.....Mora tako.Neću odustati dok ne proniknem u svaku boru
gadosti naspram mene i zlodjela nasilnika.Postaću i nasilnik ako treba, samo da
shvatim taj um i taj poriv.A on je čudan.Visok u svom neznanju, ograničen u
shvatanju, podal u namjerama.Okrutan.Bez emocija i sa logikom.Najgora moguća
varijanta ljudskog izroda.
Moram znati
s kim imam posla.Odvešće Vas u svoje ljubazne sfere laži, nasmijati , jer ste
njegova korist i štit.Obuzdaće Vaše želje, jer su one njegove.Ograničit će vaše
puteve do dužine gdje nastavlja njegova gadost.Uzet će Vam slobodu mišljenja i
sve gdje ste ono što jeste.I naravno, postajete žrtva.
„A šta ti
znaš o zlostavljanju, dok siješ strah
slabijem od sebe.“Nadmoć te
razapela pa se i sopstvenom razumu opireš.Snaga ti se skupila u prste pa ti samo
stisnuta šaka razmišlja – da li će od zid – od pod ili nejaka pleća.Oči ti
zakrvarile, stisnule, pa samo jedno oko gleda.Kad bi gledao sa dva oslijepio bi od svojih zlodjela.
Bijes te
napunio, pa misliš da je sva snaga svijeta tvoja , tuđi strah te nahranio, pa
tako sit osvajaš i misliš kako tek sada radiš kako treba.“Vidiš, da te i pamet
napušta i ne znaš da je to kazna.“
„A šta ti
znaš, kada suza onog kome si nepravdu učinio, niz lice poteče, koja ti se
sudbina piše ?“
Nema komentara:
Objavi komentar