Safeta Osmičić

ZBOG VAŠE MATERE

PLAKALA JE MOJA MATI                               2019.god

Bili smo djeca, nevina i čedna

I nismo znali šta je to ljubav

Ili raditi „one stvari“

Igrali smo se skupa dječijih igara

„U Cara trajana koz'je uši“

Ili „graničara“

Dok je moj otac 

Natovaren zidarskim alatom

Odlazio da zida kuće

I zaradi što više para

A majka brinula o kući, o djeci

I strahovala

Da l'će joj čovjek pripit s posla doći

I ne sluteći, da od rakije ima većeg zla.

I čula je ona da je on vara

Baš s vašom majkom

A nju bi, kad dođe kući,

Tukao, govoreći da je i ona kurva,

kao sve žene.

Jutrom bi skrivala modrice

I zapjevala, a duša joj se raspadala.

Skrivećki je plakala

Kao, loše je cijelu noć sanjala

i kao da joj nije ništa

obavljala sve poslove njene.

Mi igrali smo se skupa

I nismo mogli znati

Da teško breme života nosi

I zbog vaše matere

Plakala je naša mati.

PREKASNO                                             2019.god

Mnogo su puta vidjeli u noći

kako iza starih zavjesa

po sobi leluja

sjenka pijanog čovjeka.

I čuli vapaj majke

dok je od udaraca štitila dijete.

Al' niko ništa činio nije.

Jednog su jutra njih dvoje

iznijeli na mrtvačkim nosilima;

majku kojoj je puklo srce

kao i glava njenoga sina

koju je pijana budala

o zid razbila.