POBJEDA
Gurnuli su
me u ambis
s ljubavlju.
Barem tako
su to
nazvali
a nisu znali
da najbolje,
cvjetam u
letu.
I pad je bio
jak,
dovoljan da,
se u
prašinu, pretvorim.
Ponikla sam
iz ugrušaka,
vlastitig
pada.
A oni sto
su me s
ljubavlju
gurnuli,
čudom su se
čudili.
Kako iz
čarobnog
leta,
još
čarobnijeg pada,
ničem
u vlastitoj
smrti.
Postoji i
druga strana,
vrh
koji me
čekao.
Korak
naprijed,
nazad dva.
I tako
čitavu
vječnost.
Umorna od
svakog
pokušaja
od silnog
navijanja
da mi je
bolje
na dnu
nego na
drugoj strani
ambisa.
Dohvatila
sam
vec krvavom
rukom,
ivicu
koja slobodu
znaci.
Nigdje trava
nije bila
mekša
ni oči
ispunjene
plavetnilom
novog neba.
Kao tu,
na početku
kraja.
Čula sam
glasove
s druge,
strane.
Zvali su
nekog
koga više
nema.
Procvjetati
u padu
iz ugrusaka
vlastite
smrti,
nije kraj.
Tek novi
početak
u susretu,
vječnosti!!!
Nema komentara:
Objavi komentar