Ana Bilić

TEBI                                      2021, god

Bio si sve što sam tražila, 

Sve za čim sam tragala 

A onda si sve to spalio 

Samo jednim udarcem. 

A ja ovako nevjerna 

Izbodenog srca 

I prožeta bijesom 

Još uvijek te slavim 

I kitim ti oltar cvijećem 

Koje će i onako uvenuti 

Kao i ovo malo nade u meni. 

Kad glazba utihne, 

Pogasit ću svijeće 

Nemirnim duhom 

I odlučiti da te ovaj put ne volim. 

Jer vidjela sam jučer 

samo mrak u tvojim očima od leda, 

Prezir i mržnju. 

I zato ću kad glazba utihne 

Odlučiti da te ovaj put ne volim.

PROGLASILA SAM SVOJU SMRT        2019.god

I doći će opet dan

Kad će se pojaviti moj lešinar

Da po bezbrojiti put

Otrgne komadić mene.

Ali neće me naći

Jer ja sam pobjegla u svijet

Noseći svoje breme

Samu sebe

Kao svog najvećeg krvnika.

Pobjegla sam od same sebe

Kako bih negdje drugdje

Otkrila svoju istinu.

Kako, kad nema istine?

Kad su moje oči još uvijek

Ispržene od suza,

Kad još uvijek

U njegovom takozvanom voljenju

Nisam spoznala tko sam.