Translate

četvrtak, 14. studenoga 2019.

Jovo Mraović



MONSTRUMI NE ZNAJU VOLJETI

Imala je šesnaest godina.
Zaljubila se u nestašnog mladića,
starijeg deset godina.
Mislila je, bit'će to bajka
koju je u knjizi čitala
Dvoje djece je rodila,
ljubavnu strast nikad' nije doživjela.

Baka i majka su govorile,
moraš biti dobra svome mužu,
sve što zapovijedi...ti učini.
Na djecu pazi,
kuhati moraš znati, kuću uredno držati.
Svog' dragoga čistog imati, košulje peglati,
cipele glancati, gaće i čarape prati.

A on je bahato kući dolazio,
svoju odjeću skidao i po sobi bacao.
Prestao se brijati, zube prati,
sa tušem se posvadio,ispod pazuha jako vonjao
i sav se u dlaku kao majmun pretvorio.
Od jela i pića, kilažu i stomak dobio,
pijan na nju vikao i sve češće i češće,
po koji puta šamar udijelio.

Ustvari, nikad je nije volio.
Svoju bahatost pićem zalijevao,
svakim danom sve više, svoje otečeno lice
i crveni nos u ogledalu gledao.
Podočnjaci kao duvan kese vise
i bore na licu,- svoje brazde dobile.

Ona je u najboljim godinama, i još uvijek lijepa.
Shvatio je. To nije ona curica, koja mu je sve  vjerovala,
sve što kaže , da je istina.
Ljubomora je zarazila njegov mozak.
Najednom, cijelim tijelom mržnja je zavladala...
uzima nož i ubija je.

Izišla guja monstruma, koja je u njemu tinjala.
Krvavih očiju  i ruku, mladoj
ženi i majci život je uzeo.
Djecu unesrećio i sram  u njihova srca stavio.
Da ju je volio, nikad to ne bi učinio.
Ljubav se ne ubija, ljubav prašta.

Monstrumi ne znaju voljeti - niti praštati.

Nema komentara: