Jelena Stanojčić

NEVIDLJIVA ŽENA                  2022.god

Ista strepnja i strah,
I jučer i danas… to traje…
Smišlja način kako biti nevidljiva,
Uvlači se u sebe, postaje sve manja,
Boji se da ga opet ne izazove.
Još nije naučila što je to točno, jer svaki put
To je nešto drugo.
Zato po stoti put provjerava:
Je li sve na svome mjestu, je li ručak topao,
Je li slan, neslan, preslan?…
Ne smije biti ništa od viška,
Ni od manjka,
Nego sve onako… kako on voli.
Često ni to nije dovoljno.
Nikad ne zna kad će što reći, kako se ponašati
Sve može biti krivi trenutak…
Išla je da on ne zna, tražila pomoć u institucijama,
Kukala, zapomagala… ništa!

***
On ulazi u kuću poput olujnog oblaka, pripit,
Pun gnjeva, ljutnje… uskoro će zagrmjeti, zna to,
Ali ne zna zbog čega bi to moglo biti…
Počinje zveckanje riječima, one se otkidaju, lete iz usta,
Putuju jednosmjerno, poput varnica bljeskaju,
Prijete, viču, psuju… zabadaju se u živo tkivo…
Ona se uvlači u se, pokušava se smanjiti,
Želi nestati iz njegova vidokruga, biti nevidljiva žena…
Riječi su sve grublje, izlijeću kroz prozore, poskakuju duž ulice,
Prijete, razbijaju, udaraju…
Upomoć im pristižu ruke, grube i teške…
Udarci nogama, krici, jauci…
Tupi predmet je težak i oštar… kraj…

***
Vijesti:

Još jedna žena ubijena,
12. žrtva obiteljskog nasilja u ovoj godini
Na smrt pretučena.
Nasilnik otprije poznat policiji.
Otprije poznat…
Nasilnik…
Poznat… otprije, otprije… poznat… otprije…


ŽENI

Ženo, budi to što jesi!
Eho svoje duše slijedi.
Nek' ti glas i tijelo budu na istoj adresi,
I ne daj nikom da te obezvrijedi!

STOP NASILJU SVIH VRSTA                      2019.god

Bolesna sam od loših vijesti

Koje se poput ljepljive paučine šire iz etera

I uvlače me kao kukca u svoju mrežu. 

Bolesna sam od ponavljanih, izlizanih riječi

Koje čujem po ne znam koliko puta dnevno

„Neka institucije rade svoj posao.“

A dok „institucije rade svoj posao“ iz etera slušam

„Još jedna žrtva nasilja nad ženama,

Našli su je ubijenu, bačenu u šaht.“

Bolesna sam od gledanja kako zlostavljače

Privedu, pa ih puste

„Da se brane sa slobode“, a oni onda dokrajče žrtvu.

Bolesna sam od činjenice da bi se prije pokrenula planina

Nego institucije da odrade svoj posao

Učinkovito i pametno, da im počnem vjerovati.

Bolesna sam, bolesna od nemoći, nepravde,

Neučinkovitosti sustava, od spoznaje da može bolje, da ima načina

Bolesna od slušanja  svega suprotnog.

Bolesna sam od nemoći koja se širi poput zaraze

I skuplja u grudima ko zatomljeni vrisak:

STOP NASILJU SVIH VRSTA!