Translate

utorak, 25. studenoga 2014.

Ana Ivan Žigić


Mesec na nebu
pun,narandžast
ličio je na stogove sena
do kraja života
skrivaće tajnu njenu.
Sve se sručilo odjednom,
gledala ga je pravo u lice
oči su mu bile tamne i žedne
ruke jake kao u ubice
Izgledala je zbunjeno
zamrznuta od straha
koža joj je mirisala
na tek stavljeni puder
i glatka od talka.
Obrušio se na nju
naslađivao njenim telom,
dok je ludačke otkucaje
srca svog
osetila ispod jezika
gađenje i bol u želucu,
delirijum zadovoljstva
njegovo dahtanje,
talasi moći i oluje
razlivali su se
prljali njeno telo.
Snaga prepolovljena
njena usta nema
samo je tiho zaplakala
ošamućena,misli zamagljene
u tom trenu mrzela je sve
muško što se zove
mrzela je i oca rođenoga.

Nema komentara: