Iz dana u dan
nemir svoj živim...
Pukotinama duše
provlačim odrastanje
tvog djetinstva
i podosta često
pitam se
gdje, kada i zašto
je posrnuo korak,
tko su ti ljudi
lažni prijatelji
što tvoju su slabost
u nedozvoljenu kušnju usmjerili
gazeći ti tako zore
mamurlukom noći,
dostojanstvo polegli
na prašnjavom putu...
Trenutkom osvješćenosti
zbaci sa sebe teret
odjekom čula vrisni
realnost oplemeni
zanosom povratka -
- život vrijedi
svjesno živjeti
zbog SEBE
zbog NAS
zbog podarenog ti života.
Nema komentara:
Objavi komentar