Kada umisliš da voliš
i da si voljena žena
sanjaš svoj san,
no sama pokušaj
otvoriti širom oči
istinu pogledaj,
a ne laž, znam,
srce te vuče,
još ljubavlju kuca
za čovjeka voljenog,
djecu i dom što gradiš ga,
čuvaš već godinama,
kad zauzvrat
dobiješ mrvicu sreće
slomljeno srce
u tisuće sićušnih komadića
možda i pokoju modricu
ispod tvoga snenog još oka,
pokušaj pobjeći
glavom bez obzira
grlom u jagode
i ne boj se na svijetu ovome
nećeš ostati sama
tamo gdje si se dušom razboljela
vlada čemer, jad i tama
sreća te čeka
na drugoj strani života
spoznajom greške
i srčanih halucinacija
postat ćeš, razumom vođena
iscjelitelj sopstvene duše
darovateljica zdrave ljubavi
svjetlom okupana,
pokušaj, molim te
i ne boj se nisi sama.
NADA POSTOJI 2020.god
Tisuću
puta,zašto
tisuću
puta,zar ja,
a nigdje
odgovora
desetljećima,
prva psovka
prvi udarac
sve vodi u
nedogled,
a
tebi,meni,njoj
ruši se
cijeli svijet,
zar ja sam
nitko
zar ti si
zgaženi cvijet
zar ona je
ukaljano blato
zar bola na
duši toliko,
a počelo je
s ljubavlju sve,
godine
prolete u mahu
stasaju i
djeca sad već
usamljena
,zgrčena
s bremenom
na duši
u rukama
grči vjenčanicu nekoć bijelu
isuviše
njime okaljanu
kao udovica
crnim velom
vec
presušile suze njome briše,
kad je
prošao život taj
rosa sa
cvijeta već svela je
da joj se
barem jednom još
mladost ta
vrati bar na tren
nikada više
u patnji i bolu
svanula zora
ne bi kraj njeg',
podigni
pogled ranjene srne
uspravi
pokret spremna za let
nikada kasno
nije za sreću
nek zaborav
donesu
suze sto
lile su isuviše već,
za tebe,za
mene,za nju
postoji nada
u bolji svijet
ljubav što bolom
jednom se piše
zamjenit će
ona što sve izbriše.
SAM SVOJA
ŽRTVA 2018.god
Oprostih ti
stotinu puta
sa nadom u
bolje nam sutra
zbog
djece,doma i nas
dok ne
izgubih sebe
skoro u
smrtni mi čas,
ni tada bio
uz mene nisi
utapao svoju
bol u čaši ti si
prodao sebe
,ispio iz mene
kao na
slamku
svu radost
života
za utjehu
sebi,za tvoj spas,
a gdje ja
sam tu bila,
zar samo
dvostruka prikaza
memljiva
jutra i izmaglica ti
u ispijenim
zjenicama
dok si
zaboravljao
više pola
svoga života
kao bijedna
lutajuća kukavica,
al" ja
trezveno pamtim
svaku
sitnicu koju činio si
meni na bol
kuneći se da
sve je nesvjesno
i da nisi
htio to,
žao mi je
što vraća ti se
kao bumerang
u lice sad sve
ja sam
pobjedila i samu sebe
sačuvala
razum svoj,kuću i dom
jer na kraju
dobiješ
baš ono što
zaslužuješ
i žanješ baš
ono što posiješ
na poljima
pustoši svoga života
ti postaješ
sam svoja žrtva.ŽENA 2017.god
Pogledom joj tražiš u očima
davno izgubljeni sjaj,
ne pali se njeno srce kao lampica
na jedan, dva, tri
pucketanjem prstiju
ili na mig tvoga oka zavodljiva,
dodirom očekuješ
drhtaj iz prošlosti
onaj prvi kad bila je slijepa od ljubavi,
a davno nestao je, znaj
sa prvom suzom isplakanom
kad očekivala je nježan zagrljaj
svog junaka
kome se dušom zavjetovala,
a zauzvrat dobila samo truli zadah
iz poganih usta
i shvatila da njena ljubav
samo je utopija,
stislo joj se srce u grudima
namah zastalo
od nesnosne te spoznaje,
ali žena se uvijek iz pepela podigne
jer ona sama po sebi je
zrno ljubavi
što svijet ovaj rađa
iz svoje utrobe
i drži ga na svome dlanu
samo iz ljubavi.
DRHTI SAMO OD LJUBAVI 2014.god
Znam te ženo od kamena
pitaš se gdje je ljubav nestala,
čvrsto stojiš na nogama,
a duša ti jeca,ranjena,
možda si domaćica,intelektualka,glumica,
a drhtiš pred njim kao list na vjetru,
savijaš se kao suha grana
da sačuvaš ono što gradila si godinama,
svoj dom i ognjište,
oko stola djecu sakupljala
sve od sebe ti si dala
novim danom vodila te nova nada,
znam da prošle su godine,
a ti si šutke sve otrpjela,
puta ni izlaza nisi drugog vidjela,
mnogo boli pod kućni otirač sakrivala
jer si se sramila
svog života i tuđih osuda,
prijekornih pogleda
jer kao i uvijek mnogi će reći-
žena je za sve kriva,
obrisat ću ti suzu ženo,
obriši je i ti meni,
zajedno ćemo sagraditi spomenik
svakoj toj ženi
barem u pjesmi,
samo ne dozvoli da ti dušu zgazi
nju mu nedaj ni po kojoj cijeni
ti stostruko si vrijednija od tog
uzdigni se iznad svega tog,
a znam da za sebe ti si tako malo htjela,
tračak sunca u danu
malo sreće na oblaku
i pred njim drhtati,
drhtati samo od ljubavi.
Nema komentara:
Objavi komentar