KAD ME POJEDU STAKLENI PSI
kad žena zastane
pred savršeno uglačanim ogledalom
koje odsijava odraz
njene ljepote u potpunosti
i njen muž gledajući to
kaže da ogledalo pjeva
onda pjesma nije
u istini ogledala
nego u nestajućoj laži
kojom je pjevajući
bezdušnom staklu
udahnuo život
POMJERANJE
kad si tako ravnopravna, kažem
i izvedem je napolje
da mi pomogne pomaknuti balvan...
ona stavi svoje bijele ruke
na duboku koru hrasta, stisne usne
i pomakne mi cijeli svijet
DRUGA STRANA ZIDA
i kad prođeš kroz zid
to raspuknuto plavetnilo daljine
kad zamiriše na slobodu
i dok budeš trčao, dok budeš letio
tvojih će predaka umorne oči
ostati opet zagledane
samo u drugu stranu zida
i čućeš u letu još jednom taj zvon
zadnjih viđenih čašica
divljeg cvijeća u njima
Nema komentara:
Objavi komentar