POETSKE RIJEČI O TRENUTCIMA
Sve tako si priča
sa neizvjesnim nebom
a na vrh kamena
tišina ima oči
strašne zvijeri
Nemoj misliti
da svoj svijet
možeš sakriti
u jatu plodova
što bude svakog ljeta
Podsjeti se što nose
čudne plovidbe
kroz bijednu vječnost
Zar ne znaš
kako smo pritiskali dušu
uvijek kad crne vrane
su prelijetale modro nebo
Sada smo izgubili u letu
bezvučne vjetrove
Sada je dan kraći
mi smo se tek rodili
Dugo tvoj uzdah nije zastao
u novom redu rečenice
I ponekad možda se pitaš
koja je razlika
kad nacrtaš
vrata ili prozor
Važan je samo ovaj trenutak
dva sata popodne.
Nema komentara:
Objavi komentar