Ovdje je tiho.
Ne čuju se hijene
i histerična muzika
histeričnih bubnjeva
ne trgaju me hijene
i ne ostaju mi zubi u mesu.
Tragovi zuba u mesu.
Ovdje je tiho.
Gotovo kao neki mrtvački mir.
Stopio sam se posve s livadom
i trava me obavija.
Nikoga nema pored mene
i vjetar mi povija kosu.
Pored mene
dodiru se kao u nekoj igri ljubavi
male travke.
Vjetar im mrsi korijene.
S jutrom hijene će već biti glasnije
i začut će se njihove trublje
i razjapljena lica
a ja ću samo moliti da ostanem
iza staklenog zida.
Jer ovdje je tiho.
Kažem vam.
Ovdje je tiho.
Molim vas ne budite me.
Lijepa je ova muzika tišine.
Ne tjerajte me da rukom razbijem
stakleni zid
i da postanem dio vas.
Da moram govoriti.
A to ne želim.
Želim samo vječnim snom spavati.
Ovdje gdje je tiho.
Nema komentara:
Objavi komentar