Andreja Šinkec Hrabar

*VENUS*                   2025.god

Kamo ideš? Kuda si krenuo?
Zašto me piliš i nedaš mi da dišem! Teško hvata zrak. Srce joj ubrzano lupa.
Rješenje je ovdje? Odlazi? Da li je moguće da nakon prijateljstva i međusobnog dijeljenja svega, odlazi. On koji joj je rekao, ti si moja jedina prava ljubav. Ok, imao sam neostvarene djevojke. Ti si mi sve.
Ona se pita? Nije ona krpa, ona ima svoje ime. Zove se Venus. Prijatelji i okolina dali su joj nadimak Danči, po zvijezdi Danici. Ljepota joj nije nešto značila, više je držala do duhovnosti. Venus je upoznavala ljude, često zaboravljajući imena, ali dobrotu i duhovnost svakog upoznatog nije nikada.
Djetinjstvo je provela sretno. Roditelji su se trudili da Venus ne manjka ništa. Naravno, u skladu s njihovim mogućnostima. Brat joj je bio stariji. Volio ju je na svoj način, a voli i danas. Često je izvlačio deblji kraj. Venus je znala kako ostvariti svoje želje, a da brat ne nastrada puno. Bile su to dječje igre. Dopuštao joj je često da pobjeđuje, popuštao, djeleći torticu na pola. Bila je zaigrano dijete, ostala je takva. Posebna ! Mnogi su joj to govorili. Nije shvaćala, smatrala se jednostavnom, običnom kao i svi. Vremenom, u pubertetu odrastajući shvatila je kako pronalazi brzo rješenja problema. Ona često nisu bila tradicionalna. Čudno su je tada gledali. Istina, Venus je dugo razmišljala, odgađala odluke. Šetajući šumskim putevima, mozak joj se bistrio. Odluke su tada donošene brzinom munje. Provodeći ih u djela.
Zašto pričam o Danici, Venus u prošlosti? Ona je ovdje, poput najsjajnije Zvijezde. Venus, Danči je živa. Ona svijetli kao Večernja zvijezda, a jutrom, kada nema magle, muškarci skrenu pogled prema Nebu gdje donosi osmijeh.
Mladost je prošla. Venus je voljela Život. Dijelila je s nepoznatima riječi dobrote. Ljubav ju nije zaobilazila. Došao je On. Ljubav njenog Života. Hodali su, ljubili se i grlili. Počeli su živjeti zajedno. Bili su sretni, ispunjeni. Tražili su zajedno planinske vrhove. Šetali morskom površinom.
Niotkuda pojavila se morska riba, Smokva.
Venus je, prvo, jednostavno rekla: nestani Smokvo. Bila je uporna, nepotkupljiva, Smokva. Htjela je njezinu Ljubav, kao da ju goni Machiavelli. Rovarila, planirala i plivala sve brže prema Dančijevoj životnoj pratnji. Venus je postala tvrdoglava, bez senzualnosti uporno se borila kao Taurus, bikovim rogovima. Susrela je uživo sa Smokvom, koju su nazivali Figa. Rekla joj je: ostavi moju Ljubav i nestani, ne prijetim. Figa se osmijehnula, zamahnula zavodljivim bojama i otišla. Venus je bila zbunjena.
On se promijenio. Figa ga je omamila. Venus je postala smetnja. Nije znao kako riješiti borbu u sebi. Venus je volio, Figa se nametala čudnim trncima. Počeo je izbjegavati Venus. Nisu više razgovarali i dijelili zajedno dane. Počeo je svašta pričati. Vrijeđao je Venus. Neko vrijeme je trpila torturu koja ju je bolila kao udarci, koje nije dobijala. Ljubav je bila zatrovana. Kako riješiti problem, pitala se Danči. Čitala je, razgovarala sama sa sobom, prijateljima, morskom površinom i nebeskim svodom. Svatko joj je govorio. Ne trpi tupost riječi koje te bole. Ne dozvoljavaj da koristi tvoju dobrotu, Venus.
Venus se probudila iz očaja. Igrala je svoj posljednji šah Života. Znala je da Kraljica uvijek pobjeđuje na ovaj ili onaj način. Odigrala je to pametno. U tišini, u razgovoru s njim.
On je otišao. Ona je zasvijetlila kao Zvijezda Danica. Zauvijek.
Smokva je nestala.
Venus je sve s visine gledala, sretna, hodajući prostranstvima kojima dugo nije.
Ljubav je pobjedila, ovako ili onako !

SRCE - RAZUM            2024.god

Kad te realnost stigne
pa shvatiš što izgubiti možeš,
nije lako, jednostavno Srcu
Razum se buni
jer on ipak sve najbolje zna;
tika-taka, klop-klop, tika-taka
Srce kaže
ne može tako, Volim te i ljubim neizmjerno!

TUP ... TUP ... UDARAC JEDAN, oprosti, nisam htio 

... omaklo mi se ... 

Ruža se poklonila !

Razum se ljuti, pa kaže
DOSTA !
nisam Žena ja za TUP TUP
ili
mala, ej ti tamo daj' dodaj mi pivce ...

Srce kaže, opet,
oprostiti se mora,
poljubac dati
te drhtavim rukama pomilovati Ruke TUP TUP ...
lijepo će doći i bit' će ...
tika-taka TUP TUP
svi će ŠUTJETI !

Razum jekom odzvanja
TIŠINE VIŠE NEČE BITI
DOSTA KAŽE KRAJ !

tika taka ubrzava puls i ludilo počinje ...
Razum - Srce- Razum - Srce ...

Srce ima pravo na serotonin Života !
Razum ne treba Ljubav moliti,
Volim te, čuti kao da se riba lovi.

tika-taka Srce kuca
Žena Život daje !

TUP - TUP djeluje narcisoidno, egotripovski ubijajući
Ženi Život,
čije Srce i Razum, iako krhki, toliko su jaki da planine pokreću !

ŽENA KOJA MENI ŽIVOT ZNAČI!  2023.god

Žena
jutrom kad se probudim pored mene ona sjaji
svojim mirisom me omamljuje
doručak fini pripremi.

Žena
koja Život meni znači,
svojim pogledom isprati me,
dobro jutro poljupcem zaželi,
nježnim dodirom tijelo probudi
i večer jedva stiže
da joj u zagrljaj pohrlim.

Žena
zelenih očiju
kovrčave kose
meni u misli stalno dolazi,
polako se trgnem
njezine ruke
oko svojeg vrata poželim često.

Žene
srećem pored sebe
tijekom dana
užurbano gledaju na sat
kao da nekud žure,
ja u tim trenucima
poletim, cvijet uberem
korakom požurim
da me dugo ne čeka,

Žena koja Život meni znači !

Žena
dal´ sve to je san ili java
pitam se ja, ja koji o njoj sanja ili javu ima
ja, ja i ja koji s njom Život dijelim
u snovima il´ u javi
jer ja i uvijek ja,
njezino muško, njezino izabrano Srce
nisam uvijek bio, znate, dobar
ja i samo ja.

Ženi koja Život meni znači !

  

*tišina noći*                2022. god

Ostavite me u tišini
mojih osjećaja i snova

tamo daleko
u noći koja snove je odnijela

raspršila osmijehe
u staklene bobice

korake skrivene stvarale

tortu okusa
boje rumenog vina

omotane bijelim šlagom
koja je ugriz čekala

drhtajući
pod kišom
tupih zvukova

dok ruke na prsima
branile su se

čekajući

dozivajući
moje srce
u obranu

bježeći

nadajući se da će
vrata donijeti spas …

p.s.
(slike budućnosti
na zidu su ostale
prašina nije se skupila

pauk je mrežu spleo
buba maru pustio
leteći
sreću je novog oblika stvorila)

NEMIR MISLI 2021.god

Moje noge gurnuo si niz stepenice
kako bi se ti lakše kretao
Moje ruke si zavezao
kako bi ti lakše otvarao boce
Moje oči si ocrnio
kako bi tvoji pogledi ljepši bili
Moje uši si ponorom grubosti ispunio
kako bi ti smijati se mogao
Moja usta si tugom okupirao
kako bi ti pjevao mogao
Moj um htio si poniziti i u ponor baciti
kako bi ti jači i hrabriji bio,
Rane koje si napravio
ostale su i teško je bilo
ali
Moj um se borio dok si ti likovao
i jednom je reklo dosta
sada kao feniks
vraćam snagu
jer ti si potrošio svu municiju zla 

i nanošenja boli.

SLOBODA LJUBAVI       2018.god

Sloboda tebi

Sloboda meni

Sloboda

ženskog roda

bez obzira na rod i spol

svatko na nju pravo ima.

Rasprave se razne vode

Sloboda

što je, u kom obliku pokazuje se,

kako ostvaruje se,

u Ljubavi

kako jedan drugome je dati

granice gdje povući

da se međusobno

Sloboda ne uguši

Ljubav u Mržnju ne pretvori

Voljenje bijesnu zvijer ne stvori.

Tanka je i nevidljiva ta linija

Dal' Sloboda u Ljubavi i Voljenju

tebi, meni

pravo daje

utjecati na promjenu osobnosti.

DEMON             2016.god

Demoni, demoni
svugdje oko mene!
Ne to nisu demoni
to  Ruke njegove
umjesto Nježnosti
grubost tijelu dijele.

Kažu svako jutro
dobro jutro,
a moja jutra sjetom počinju.
Na obzorju izlazak Sunca
toplinu dana nagovještava
a Srce moje
hladnoćom se napaja.

Zar oko mene
Demoni zaista postoje?
Djetinjstvo sretno je bilo
budućnost se tkala
baršunastim snovima,
Ljubav me uskoro zagrli
ali mi i  Slobodu ukrade

Umjesto slatkoće drhtaja
tamni dio ljudskosti donio.
Bježala sam od takvih dana
Demon u njemu
zarobljenu me držao
nitko nije znao
kako udarci bole,
riječi grubosti misli mi truju
tijelo moje prohtjeve Demonske podnosi.

Pokušala sam Demonu pobjeći
kroz otvor prozora
poruke za pomoć slala
dok svi su me tražili.
Demon je
tijelo moje lomio
lice ostade sjena
misli nestadoše
jedino ruke
uspjele su krvlju vena
na zid uklesati
Demon oteo me,
pravda ga stići treba.

Pronašli su je
Tijelo Anđelima predali
te ružu u vrtu
kao znak
Hrabrosti posadili,
a Demona zauvijek
Duhovima pravde predali.

VJEČNOST                         2014. god

Pod nebeskim svodom
srela sam oči plave
pamet su pomutile
uzdah je pao,

večera na stolu
ugodni razgovori
poljupci strasni
drhtaji tijela
mjesecima na mjesečini
zauvijek u dvoje

lepršava haljina
sniježno bijela
svilenkasto odijelo
nagovještavali su
vječne osmijehe
i zadovoljne dane

zora je svanula
sunce je zrakama
sobu osvijetlilo,
oči tugom su obasjane,
modrica ispod oka
a pogled prema nepostojećoj
točki na zidu

misli prema svijetu
anđela zazivaju,
protiv svakodnevnih tragova
od noćnih tupih udaraca
i teških NJEGOVIH riječi
zbog osobnosti
i mojeg lošeg odgoja,
neukusno obučena,
ručkova bezukusnih
i zagorenih

nastojala sam godinama
zatomiti blagim osmijesima
tu neizmjenu tugu i bol
u njemu probuditi
nutarnju ljepotu vanjštine

ipak shvatih
čovjek sa fizičkom ljepotom
bez tragova
ljubavne duše i topline,
poštovanja,
prihvaćanja moje osobnosti,
tjera me u ponor
u tupost i jecaj
u gnjev i mržnju,

javila se želja za bijegom
ispod humka
jesenjeg žutog lišća

sada sa anđelima
u tužnom osmijehu
promatram na zemlji
ljubav svoju
kako luta u potrazi
za izgorjelom večerom
zaustavljajući
žene slične meni.