Đurđica Runtas

OPROST 2023.god

Oče, zašto je tvoja šaka
moje kose puna?
Koja to krivnja
na tvom dlanu
sad' mrtva spi?

I zašto blijedi obraz
vatrom sad gori?
Zašto nedužna ljepota
u krvoločnu te zvijer pretvori?

Oče, moje je srce
anđeoski čisto,
u njemu ni mržnje
ni smrtnoga grijeha
samo blagost njime gospodari.
Ne znaš li kako lako čovjek postaje trn
u oku jezika zlih?

Oče, neke slike čovjek nikada ne zaboravi
nekih krivnji ništa ga ne oslobodi!
Rane djetinjstva samo ljubav ozdravi,
ljubav onih koji od tebe su sazdani.

ŽIG ISTINE                    2022.god

čarolijom osmijeha
dozvala je prognane želje

pokrenula davno zaustavljene kazaljke
nedosanjane radosti

nježnošću obrisala
otiske bezvrednog pripadanja

glasom milozvučnosti
zasladila gorčinu progutanih uvreda

dobrotom pomirila oprost s osudom

na desni dlan stavila je zakrpano srce
jedini putokaz kroz svoju noć...

PLATNO SVETOSTI            2019.god

u kaputima gluhoće

stupove srama

rezbarili su njihovim očajem

trublje krikova

spremali u sanduke nebitnosti

njihovim imenima

po labirintima zemaljskog pakla

bezumni i slabi

plaćali svoj mir

po golim tijelima

ko po svetim platnima

kistovima svojih šaka

bezbožno razlijevali boje

iverje bezkorisnosti

zarivali u njihov um

a one

neslomljive u svojoj krhkosti

u razrušene snove srce su skrile

molitvama oprosta blagoslov zazivale

razderane haljine svojih istina

krpale koncem spasenja

strpljivo iščekujući

raspuklim usnama

kaplju rose nedirnutog svanuća

VJEROVANJE               2017.god

Besmisleno je tražiti

početak začaranih krugova

na dnu sinjeg oceana

užareni pijesak pustinjski...

besmisleno je pokloniti budućnosti

haljinu sretnih snova

kad kreacijom kovanog željeza

realnost joj tijelo zarobi...

možda samo vjerovati besmisleno nije

u drugo lice vremena

koje odavno s tobom jastuk ne dijeli

u one što osipaju se ko cvjetovi

u sušnom ljetu

a prijateljima se zvaše...

možda samo vjerovati besmisleno nije

u smisao sveg što ti je imenu dano

u vlastiti odlazak s osmijehom blaženstva

nad kojim prezir i osuda vlasti nemaju...

SVIJETU SUVIŠNA            2015.god

ona bila je samo mrva skrušena
a koracima svijeta smetala je
platno neokaljano,bijelo
koje pljuvačke mnoge na sebe
šutke u tišini suzom primi...
ko' prašine zrno
ponekad toplinu pogleda nečijeg
poželjela je bar na tren osjetit
al' pogrde gnjusne,nepravdom nahranjene
bijela krhka leđa
ko' bičevi krvnički joj obaviše ...
umorna od ponosa i padova
umorna od čežnje i nadanja
sad izgubljeno luta prema nigdje...
bezdan mraka sve jače
grlo joj steže...
vapeći Nebu uzalud traži krijesnicu
u ništavilu koje ko' paukova mreža
udove porobljava...
krijesnica više ne postoji...
samo mrtvo svjetlo
mrtva krila
u mrtvoj nadi
bespomoćno trunu....



IZVOR HRABROSTI        2014.gid

znaš li kako je disati
a mrtva biti
kostiju cijelih
kože netaknute,mirisne,baršunaste
a duše
satima, danima,godinama
agonijom uvreda i laži bolno pečaćene...

znaš li kako je zdravim očima vidjeti
a na tminu pakla
nevina osuđena biti
oceane ljubavi i sebedarja proljevati
a za kapljom nježnosti čeznuti
ko' zemlja suha nje žeđati...

znaš li kako je gospodaricom
anđeoskih krila biti
a po prašini zemaljskoj
s Križem na krhkim leđima
šutke
uplakanih očiju, poderane haljine i krvavih koljena
s uzaludnom molitvom
pokorno puzati...
znaš li kako je voljeti
a nikad voljena biti...

znaš li kako je divno ustati
prašinu poniženja sa sebe otresti,
hrabrošću se ogrnuti
i krenuti putem nepoznatog
u neka sretnija jutra...

ja znam!
upravo činim to!
dođi..
ne boj se sestro..
pođimo zajedno...