M A R I J A 2021. god
Njeno srce je treptalo,
dok je on odlazio,
osjećala je da će patiti
"Ništa ne traje vječno"
predosjećala je Marija
da je svemu kraj.
"Samo kada bih mogla
da prestanem da ga volim"
javljalo se srce "
A, da li je to bila prava ljubav"
javljao se ponos.
Bio je dio njenog života
i izazov teško osvojiv,
a Marija, slijepo zaljubljena,
on je bio otrov u njenim žilama.
gorko zasladjen,
al' velika strast.
Možda sam rodjena da budem sama
"Bojim li se ?" ispitivala je srce
Nije bila uplašena
"Dovoljno sam jaka" mislila je staloženo
"Al' baš u ovom času ja ne živim" - pomisli
Ipak bi moje srce voljelo
da stanuje u njegovoj blizini.
Njeno srce je treptalo,
dok je on odlazio.
ONA JE JEDNOM VOLJELA 2021.god
Marija ga više nije voljela,
ali, nikada nije zaboravila
da ga je jednom voljela
s najpotpunijom strašću.
On je poput ptice, volio slobodu,
"Trebalo bi da smo svi slobodni"
priznala je samoj sebi
"Al' bit ću tu....
kad god mu zatreba"
Nije željela da je vidi nesretnu,
život je postavila na prvo mjesto,
"Ono sto se proživi
biće jedno iskustvo
slično cvijetu
iz kojeg sazrijeva sjeme".
Proljeća i ljeta su prolazila pored njih
a sunce ih različito grijalo,
lice joj je bilo izbrazdano borama,
a njena, nekada, lijepa koža se smežurala.
Bila je usamljena u dubini svoje duše.
Ona ga nije razumjela,
niti mu se čudila.
Ipak, bila je duboko zadovoljna u sebi,
bilo joj je dovoljno što ga je osjećala.
Nije tugovala zbog same sebe,
već zbog potajno tužnog života,
gdje su sjeta i bol osnova života
i radost traje samo jedan trenutak:
Marija je cijeli život, samo njega voljela.
VRISAK DJEČIJE DUŠE 2020.god
Vezali su nam ruke svakodnevno,
vezali za namještaj, radijatore, za
krevete.
tukli nas, povezali nam ruke na
ledja,
do suza, do suza je bolilo, strašno
bolilo.
Držali su nas dan i noć gladne i
vezane,
mučili, strašili, iživljavajući se
nad nama.
Modrice po dječijim krhkim tijelima
ubile su i ono malo duše što imamo.
I rekoše nam, da smo bili
agresivni,
da nam se pogoršalo psihičko stanje,
da tako agresivne uvijek moraju
vezati,
a, mi smo samo djeca, kao i sva
druga.
Našu radost je zamijenio strah, bol i
tuga,
mi smo samo djeca sa posebnim
potrebama,
još djeca u razvoju u mnogim
domovima.
Šaljemo apel svijetu i vrisak dječje
duše.
Ne dozvoli im svijete da nas tako
liječe!
Naš život je gorak i dovoljno težak,
trnovit je put kroz kojeg prolazimo,
Svijete, o svijete, svi smo mi Božja
djeca.
Imamo pravo na osmijeh, radost i
sreću,
imamo pravo na zagrljaj, na malo
ljubavi,
naša je duša pozlijedjena, sve tako
boli.
ČUJEŠ LI SVIJETE VRISAK DJEČJE DUŠE!!
Ž E N A 2018.god
ŽENA - zeli da bude voljena,
jedinstvena,
neponovljiva.
ŽENA - bozanstvena,
jer je
najljepseg dodira.
ŽENA - drazesna, blaga i mila
srcem i
dusom svijet osvojila.
ŽENA - moc
i snaga
zena -
uvijek draga.
ŽENA - nas srcem lijeci
pogledom nas
vedri,
ŽENA -
brizna mati
HRABROST ce
se zvati.
Željela je samo da bude voljena,
bila je jedinstvena, neponovljiva.
Koracala je odlučno, hodala uspravno.
Ljubav je unijela u izvor života
ta ŽENA nježna, ta brižna MATI.
Svoju mladost mu poklonila
srce, dušu i prekrasne sinove.
A on, nasilnik - volio je samo sebe.
Nesta osmijeha sa njenog lica,
nesta živahnosti, nesta radosti.
Niko nije čuo njene jecaje,
niko joj nije vjerovao,
jer sve je to ona vješto skrivala.
Nespavajuci noćima razmišljala je:
"Sta će ljudi reci "-
stidjela se i trpjela.
Cutala, trpila, strepila i
strahovala.
Zbog djece je morala da se žrtvuje,
živeći u nadi da će doci BOLJE SUTRA.
Ali,
nekada je kasno čekati do SUTRA.
Nažalost, nije dugo izdržala.
Mlada je otišla Andjelima.
NIKADA NEMOJTE TRPITI NITI JEDAN
OBLIK NASILJA
I NIKADA NEMOJTE ŠUTJETI O TOME!!
SKUPITE HRABROST I PROGOVORITE!!
...
ZBOG ONIH KOJIM SE VEC SUTRA MOZE
DOGODITI ISTO.
NASILJE NAD ŽENAMA JE ZLOCIN.DUGO SI ĆUTALA - MARIJA 2014.god
Evo , dosla sam ti opet - Marija! I svijeću sam Ti zapalila. Znam da voliš toplinu. Uvijek smo voljele da budemo zajedno pred ove lijepe Božićne dane.
Bijele Hrizanteme sam ti donijela. Pokrila sam te njima da toplije ti bude. Al' - ti opet plačeš mila moja! Znam - teško je. Djeca su tvoja briga. A, učili su nas: Da ne smijemo plakati, Da trpimo ... da budemo dobre Žene.. dobre Majke.. sve su nas naučili...
Nemoj plakati Marija! T a k o !
Sada je već bolje. Znam da si htjela da mi pričas o Njemu. "Ljubav" si ga zvala. Da . Sjećam se. Voljeli ste se. Ljubomorno te volio, uvijek ti pjevušio - "Ako jednom sretneš Mariju". Sreli ste se, predavali ljubavi i sreći . Sjedila si mu na krilu kao djevojčica.. Volio tvoje ime, ponosio se Tobom!
Dva zlatna sina si mu podarila! Dve zlatne jabuke. A , on.... On... ni Njegovo ime ne mogu da izgovorim, ni kazniti ga ne bi mogla, ne bih mogla.
Zašto si ćutala Marija ? Znam - voljela si ga....a kažeš: i on je tebe volio, ljubomorno volio. Ljubav ima dvije strane. Tu drugu si od nas krila. Nisi željela svoju bol da podijeliš sa drugima.
Otvorila si dušu... tako treba.. . Isplači se Marija!
Ti drhtiš mila moja, znam i pri pomisli na Njega zadrhtiš. Isto mislimo Marija:
Djeca. Tvoji dragulji. Kažeš da su djeca sa strahom gledala vristeći kada te kroz sobu Vukao čupajuci pramenove tvoje kose .... kada si padala u Nesvijest od bolova dobijenih od njegovih Udaraca.... kada te je Ljubio bazdeći na Smrad alkohola.... a Djeca,.... djeca su Vrištala isprepadana od straha. I kada je Nožem letao po sobi da te sustigne, a djeca su se skrila ispod dijelova namještaja u grču i zaustavljajući dah od STRAHA. Našli su te sljedećeg dana na podu onesviješćenu, a Djeca su spavala na tvojim grudima..
Kažeš : "Vrijeme liječi Rane" - Znam, OPET SI MU OPROSTILA MARIJA
Evo, i Svijeća dogorijeva. Idem ja sada. Marija. Ne plačem ja - ne brini draga, samo mi Zora orosila oči.... Mirno spavaj Marija! ADE Marija!!
/ Moja Marija je poslije dužeg liječenja umrla u Würzburgu, 17. Decembra 1997 godine u 49-oj j g. života. Njenog supruga su dugo liječili protiv Alkohola./
Sada su oboje među Anđelima!
Nema komentara:
Objavi komentar