Franjo Mandić

MAJKO RADOSTI I TOPLINE

Sunce moje radosti,

kako su dražesni

putevi tvoje dobrote,

kako su svijetli

tvoji horizonti,

kako su topli

tvoji cjelovi.

Osvijetlila si put

mojih nadanja,

zagrijala snove

mojih očekivanja.

Na tvojim zrakama ljubavi

odmaram dušu

i snivam sunčane snove.

I tko smije povrijediti

ovu kreposnu ljepotu.

Za svaki krik patnice majke,

za svaku njezinu bol,

kriknimo do neba.

To je krik tvoje majke

to je bol svih majki,

to je moja i tvoja sramota.

SJEĆANJE NA MAJKU

Nestaje i klizi to nemirno vrijeme

sve tiše promiče i brzinom bježi

dok godine donose veliko breme

život je jasniji kada biva teži.

Život se ogoli k'o nečije tjeme

jasnije ga vidiš jer nemoćan leži

je li posijano od grijeha sjeme

njegovi su tragovi u duši svježi.

Staricu majku u sjećanje vratim

kako vrtom šeta svoju djecu sniva

i kad' na kratko samo do nje svratim

tad ona radosna svoju tugu skriva.

I tako uvijek u životu biva

O kako bi' volio da je sada živa.