Zvjer u njemu
budi usne tvoje,
usta istine bolne.
Strahom ih
raskoli okomito,
rijeka bespomoćno
teče vodoravno.
Svakim tvojim
grčem boli
sve više voli
ono
u što te pretvori.
Svaki nam udisaj
nove zore,
sumporom pakla
zamiriše.
Trn kruni
svetost obitelji,
sluga je čudovišta tame,
što ga ocem
nazvaše.
Živim djetinjstvo
krvlju suza
duše tvoje
natopljeno žuljevima,
modricama uma,
srca zarobljenoga.
Majko moja mila!
Moj pali anđele...
još uvijek u tebi je
prah čarolije nebeske.
Mila majčice,
još uvijek u tebi je
vjera, ljubav, snaga
Marije djevice.
Spasi nas...
ti nosiš krila,
svjetlosti i istine.
Ne stidi se moj anđele.
Volim te!
Nema komentara:
Objavi komentar