Dok ploviš ko sablast
Između konfeta i "padova"
s' čajnom kašičicom nade
da hrabrost pronađeš,
za izlaz iz pakla
Na svim vratima lokoti
Grebeš zidove,
dok on gazi ti suze
do postelje,
i zaspat će
snom pravednika
Jer on je samo htio "Ženu"
Kad zaspi
Isperi sjećanje,
pospremi udarce I krhotine stakla
iz pomodrjele kože
Izvadi iz prošlosti
od njih sagradi svoje i nove
tračnice, pruge
Od njega poruši sve mostove
Idi
I znaj, samo
Ljubav je put do Doma
A tisuće putova
Iz zamka od pijeska!
Pokopaš sve žene u sebi
Od bake, majke, sestre i ljubavnice
Pokapaš bez groba
Mrzeći tijelo izjedeno
tradicijama tišine
Sahranjuješ sve kosture
pod haljine
u vrtu Edena,
iz koga ti već vjekovima
pužu geni krivice uz kičmu
i zagrižene jabuke spotiču korake
utapajući te u prokletstvu
bivanja žene
Porodi je nanovo
i nanovo
kao krijesnicu svojoj kćeri
na radost proljeću
da se zaljubi u sebe
uskrsavajući
u tvojoj hrabrosti i buntu
Teško je biti Žena
Divno je Žena
TVOJE SU TIŠINE JAUK 2021.god
Dok tuga i strah
prerastaju sve nade
Skrivena pod plaštem
Tražiš izlaz iz katakombi
sudarajući se s zidovima
Plašeći se osuda
onih koji
znaju a šute
Bježi !
Iz doma,
koji dom
već odavno nije
Baci ključ
U Lašvu
I progovori
Za sve one koje
još uvijek
"nespretno padaju"
Sloboda je prerasti sebe i
biti Sretna
TEBI, KOJA
ŽIVIŠ TUŽNU PRIČU 2019.god
Tebi i svima nama što nam
sile tame i
bolesnog uma
gase
zvijezde u očima
Tebi ženo,
djevojčice , ljubavnice
sa
nevidljivim masnicama na duši
šaljem
poruku stihom
(i ne pitaj
me kako znam o čemu ti pišem
Vjeruj mi
znam )
Tebi koja
ćeš nanovo lagati
da su
stepenice skliske
I da si u
noći udarila na vrata sobe
smijući se
nečim nalik smješku
svojoj
nespretnosti
Zbog tebe
koja preživljavaš
sve
paklove iza zatvorenih vrata
gnušajući se
u kukavičku
svom i
njegovom
mislima
odlazeći, ko zna koji put
Plašeći se novih zora i daljina
uspomena što će te nagrizati kao otrovi u
samici
neka nova
četri zida u kojim ne slutiš,
koliko će
biti topline i mira
Znaš, ljubav
ne smije boljeti
Danas je
udario i psa
Šutnuo mačku
Vrištao na
djecu pijan
pod krovom
koji se trebao domom zvati
Vrijeđao
te
A ti se
stidiš
Ne stidi se
mila,
tu sramotu
neka kao biljeg nosi
kada odeš ,
On
I ne reci mi
da me se ne tiče ,
Nasilje moramo
zaustaviti ,
ubijati
metastaze zla, voleći sebe
Znaš
za ljubav si
stvorena s tim nebom u očima
i molim te,
ne ispričavaj se zbog života
Život duguje
ispriku tebi
Ne
ispričavaj se zato što misliš
i želiš
otići , idi i
Vrisni,
Iz tame u
koju se zakopavaš
Da ne budeš
samo statistika i
I naslov u
crnoj hroniki
Bačena
zabodena , upucana ..
Vrisni
Nisi sama !
Stop nasilju
!
Idi ... 2018.god
Od tud' gdje
te pesnice šminkaju
Gdje te
jezici britko amputiraju
Da Ne
vrijediš
Ženom se ne
rađa samo
Ženom
postaješ
Odabirom
Usudi se
zadnjim
atomom snage pogledaj te krvave oči pijanice
Sve je On
Samo
muškarac nije
S' kojim si
željela graditi dom
Nema tu
"Ali"
ni oprosta
"Iskušaj
se"
Ispljuni
Sve lažne
okove tradicije
Moralne
deformacije
Na marginama
života
Odluči se na
Posljednje
Zbogom
puderima i
predstavama za druge
I Zbogom
tebi
Muškoj
kukavici što nije imao hrabrosti
voljeti ženu
Preboljet
češ i osude i "sramotu"
što rušiš
dom, koji to odavno nije
i živjet češ
kad spoznaš da
Lijepa si
tako Svoja
Sa snovima u
očima
Kojim ćeš
kročiti Sutra
Hrabra!
Ti, što kao Golijat 2016.god
trijumfiraš
nad njenim suzama,
snagom
svojih pesnica,
pijanim
usnama što tisuće psovki i uvreda
bahatošću
prosipaš nad njena pleća
Dok drhtavu
je uzimaš
bez savjesti
liječeći svoje komplekse
nemoćnosti
da sagradiš dom
sviješ
gnijezdo ljubavi
kojom si je
dozvao
u svoj
svijet
Ostarit ćeš
dali ćeš
moći nositi se sa sjenkama
njenih suza
i kaplji krvi
koje će
kliziti niz zidove
Bit hrabar
dok ćutiš
njene suze,
daleko od
mladosti, snage
ispijajući
tko zna koju bocu
da zatomiš
krikove prošlosti
Pred Bogom
je kleti
kad te bude
kao David Golijata srušila
snagom
uskrsnuća ,
koja će
slomiti predrasude
izbrisat
bajku
zvanu
"U dobru i U zlu, Dok nas smrt ne rastavi"
Odrasti sa
spakovanim koferima ,
shvativši ,
da taj Križ
nije od Boga
Pokopat će
uspomene
na temelje
onog
što trebalo
je biti Dom
Hrabrija,
poštovana od Sebe i svih
zbog kojih
je godinama šutjela
Ne stideći
se sebe i tvojih udaraca
Zakoračit će
u Život sa osmjehom
To nije joj
mogao oduzeti slabić
koji se
nekada Muškarcem zvao
Dali je?
To više nije
ni bitno
Ostavljen je
,
da se bori
sa demonima prošlosti
IMALA JE PRAVO 2014.god
nositi sjaj u očima
hoditi ka zvijezdama
nošena snovima o ljubavi
koje si isprljao njenim krikovima.
Krvlju joj natapao buđenja,
dok je k'o košuta
drhtala,
slušajući bat tvojih koraka,
eho tvojih šaka,
od kojih se i nebo rušilo,
dok je lizala krv koja je curila
iz nosnica,
bježala bosonoga,
u noći skrivala istinu
pod kamenom
o koji se saplitala.
Lomio si je
svojim uvredama,
bičevao i dušu razapinjao
ranjavao,
ostavljajući gelere
da bi boljelo svako buđenje,
da ne zaboravi
Da kriva je -
jer je žena
Razapeta,
nesposobna da osjeća umirala je,
dok nije spazila,
Suze na licima uplašenih anđela,
krv tvoje krvi
mesa tvog mesa ,
na koje si usudio se
podići pesnicu
ostaviti plave pečate svojih demona
na njihovim tijelima
to nije mogla oprostiti,
tu si izgubio.
Lavicu,ženu , majku probudio
što vrisnut će,
Bodež kojim si je parao
okrenut će golim rukama
na koljenima,
k tebi,muškarčini
što gmiže u svojoj oholosti,
nahranjene muške sirove sujete
prodajući dušu k vragu,
s kojim si se udružio,
slijep od nemoći
da budeš bolji od sebe ,
jači od nje
koja je ležala
negdje na dnu stubišta
Da budeš jači
od kurve pesnice,
koja ju je jutrom grlila
tražeći oprost jeftinim riječima
ne znajući ,
da svi naši padovi
tvoji pečati
odležat će,
svaku kaplju krvi
jer vrisnut će ,
sa svojim sestrama,majkama
sa svim ženama svijeta
Dosta je!!!
...a samo je sanjala o ljubavi
dok nas smrt ne rastavi ...
1 komentar:
Vrijedilo je....
Živjela ljubav❤
Bravooo ružo🌹i SRETNO
Objavi komentar