Nije čudno kada kažu
- Ljubav je slijepa -
U šarmu je kvaka,
a on ti ga je jeftino prodao.
Ni slutila nisi
vuk oponaša janje.
Njegova si lovina.
Može raditi što hoće.
Kasno si shvatila
iz njegovog kaveza
bijeg ne postoji.
Dok sklupčana sa
svojim ranama se druguješ.
Ližeš ih kao pas.
Misliš, sutra bit će bolje.
Puzeći ljubiš tlo
umjesto njegovih usana.
Zaista imaš snage
voljeti vlastitog krvnika.
IZGUBLJEN SJAJ LJUBAVI 2018.god
Znaš ljubiti
ne i voljeti.
U grubom dodiru, nježan blijedi
uslijed njega psovka slijedi.
Tražiš ljubav koju ne daješ,
za tužne oči moje, nimalo se ne kaješ.
Nije te briga što mi bol zadaješ,
ženu u meni ne vidiš.
Umjesto radosna sjaja u očima,
strepnja si mi u noćima.
Srce od tebe bolno zadrhti, grči se i jeca
od tvog glasa u strahu štreca.
Dok usplahiren hodaš, vičeš
svaku lijepu sliku od mene mičeš.
Šamar kad zadaješ meni
sjeti se rađanje života je u ženi.
U njoj je sjemena tvoga plod
pomisliš li kakav će ti biti rod.
I kad odeš tvoje grubosti slika je živa
shvaćaš li u tebi se monstrum skriva.
Pred tobom obnažena,
sudbinom zloslutnom preneražena,
skupljam mrvice ponosa, kidam sve veze s vragom,
odlazim uzdignuta novom snagom.
Ljubav pokraj tebe gubi sjaj
dok me oko vrata grubo stežeš,
poželim tvoj ili svoj kraj.
PROBUDI SE ŽENO 2014.god
Ujutro se budiš
Još pospana
Al’u modricama.
Oči svijetle
Tugom ispisane
Kriješ od pogleda.
One tamne
Ċekajući
Umiljati pogled
I božanski poljubac
Izabranog princa
Što krvnik ti postade.
Dok ti tijelo
U ranama izgara
On se kao vampir
Hrani tvojim suzama,
Voliš ga kažeš,
A on tvojim ponosom
Tvrdi parket ravna.
Probudi se ženo
Dostojna imena,
Nositeljice života,
Nije više kameno doba
21. je stoljeće.
Zaslužuješ biti voljena,
A ne gažena
Stavi u svoje ruke
Žezlo vlastite sudbine.
- Ljubav je slijepa -
U šarmu je kvaka,
a on ti ga je jeftino prodao.
Ni slutila nisi
vuk oponaša janje.
Njegova si lovina.
Može raditi što hoće.
Kasno si shvatila
iz njegovog kaveza
bijeg ne postoji.
Dok sklupčana sa
svojim ranama se druguješ.
Ližeš ih kao pas.
Misliš, sutra bit će bolje.
Puzeći ljubiš tlo
umjesto njegovih usana.
Zaista imaš snage
voljeti vlastitog krvnika.
Znaš ljubiti
ne i voljeti.
U grubom dodiru, nježan blijedi
uslijed njega psovka slijedi.
Tražiš ljubav koju ne daješ,
za tužne oči moje, nimalo se ne kaješ.
Nije te briga što mi bol zadaješ,
ženu u meni ne vidiš.
Umjesto radosna sjaja u očima,
strepnja si mi u noćima.
Srce od tebe bolno zadrhti, grči se i jeca
od tvog glasa u strahu štreca.
Dok usplahiren hodaš, vičeš
svaku lijepu sliku od mene mičeš.
Šamar kad zadaješ meni
sjeti se rađanje života je u ženi.
U njoj je sjemena tvoga plod
pomisliš li kakav će ti biti rod.
I kad odeš tvoje grubosti slika je živa
shvaćaš li u tebi se monstrum skriva.
Pred tobom obnažena,
sudbinom zloslutnom preneražena,
skupljam mrvice ponosa, kidam sve veze s vragom,
odlazim uzdignuta novom snagom.
Ljubav pokraj tebe gubi sjaj
dok me oko vrata grubo stežeš,
poželim tvoj ili svoj kraj.
PROBUDI SE ŽENO 2014.god
Ujutro se budiš
Još pospana
Al’u modricama.
Oči svijetle
Tugom ispisane
Kriješ od pogleda.
One tamne
Ċekajući
Umiljati pogled
I božanski poljubac
Izabranog princa
Što krvnik ti postade.
Dok ti tijelo
U ranama izgara
On se kao vampir
Hrani tvojim suzama,
Voliš ga kažeš,
A on tvojim ponosom
Tvrdi parket ravna.
Probudi se ženo
Dostojna imena,
Nositeljice života,
Nije više kameno doba
21. je stoljeće.
Zaslužuješ biti voljena,
A ne gažena
Stavi u svoje ruke
Žezlo vlastite sudbine.
Nema komentara:
Objavi komentar