Kristina Koren Kudelić

NIJEMI KRIK                2022.god

Na usnama rađa se pohlepa
sebičnost mojih bešćutnih želja
rođena sam da ranjavam sebe
bez trunke srama i poniženja

Pepeo gorčine prosut po nama
ni slutio nisi koliko te volim…
Da, sinoć sam opet plakala zbog nas
rušila ponos rukama golim

Moj nijemi krik nitko nije čuo
i opet sam stavila prst na živu ranu
moja sebičnost naplaćuje cijenu
u vjenčanici za vlastitu sahranu

JEDNA OD NJIH                   2021.god

Možda ti odam tajnu
koju godinama čuvam
možda ju stavim u stih
možda ćeš tada shvatiti
da jedna sam od njih...

One koje svoje bitke same vode
koje se izdvajaju iz mase,
ne traže sažaljenje,
već rane na srcu svojim suzama gase

Možda sam nekima čudna
nekima umišljena, jedna od glupljih,
a nitko ne zna da srce krije tajnu
kako sam i ja jedna od njih.

Ne vide tugu u očima
jer lažan osmijeh pokrije sve
ne sudi takvoj ženi,
možda jednog dana prođeš pored nje...

I što ćeš joj tada reći?
Ti, koji si samo još jedan zlostavljač u nizu
jednom, kada shvatiš koliko je bolno
kad nikog svog nemaš blizu...

Možda ti odam tajnu koju čuvam duboko u sebi
a možda napišem stih
hoćeš li tada shvatiti
da jedna sam od njih

IDI RECI TOJ ŽENI                   2020.god
 
Na licu joj iscrtane bore
od sramote ne podiže glavu
iako ponižena stoput'
ni ovog puta nije u pravu
 
Ruke joj neuredno blijede
zagrljaj samo traže
i ništa dovoljno nije
da nevinost svoju dokaže
 
Davno je izgubila sebe
ni život joj više ne vrijedi
samo kosa miluje joj lice
i pokoji pramen sijedi
 
Idi reci toj ženi da postoji
i mnogo više od ovog što zna
idi reci joj, ona ne vidi, znam
jer jedna od njih, bila sam ja!

 

 KRALJICA SUZA            2019.god

Zarobljena u očaju

Tamo gdje tuga kaplje po hladnim zidovima

Gdje milost ne pronalazi put

Tamo se bol dijeli na jedno

Bez prava na pokajanje

Osuđena na emocije vlastite nemoći

Samoprozvana kraljicom suza

Jer, one su sve što joj je vrijedno

Da li je i tebi svejedno?

Da li i ti osjećaš težinu nijemog krika?

Nesvjesnost tužne zlostavljane žene

Tamo u utrobi bola dodiruju se ruke

Jedna budućnost, druga prošlosti njene

Da li su ti još uvijek usne nijeme?

Ne sudi joj, jer ništa o njoj ne znaš!

Ne dodiruj ni tugu, ni nemoć njenu

Jer ona je kraljica suza!

Budi muškarac! Ne udaraj ženu!

UDAHNULA SAM TE         2018.god

Viđam te u svakom svom novom koraku

Nesposobna ići dalje,

Nesposobna voljeti, sanjati

Udahnula sam tebe, svaku tvoju riječ

Ostala je ukopana duboko

Hodam s njom u strahu

Da ti život tu istu bol ne vrati...

I nanovo se budim umorna

U potopljenim snagama

Još ležim tamo obeščašćena i gola

Gdje si me ostavio posljednji puta

Tvoje hladne ruke na licu još mirišu na bol

Zarobljena ležim u zraku svoje nemoći

Pobjegao je još jedan dan, onako usput

PEČAT                    2017.god

Upravo si ljubavi
Ostavio neizbrisivi pečat na mome licu
O zar sam toliko slijepa?
Pa cijelo sam vrijeme voljela kukavicu

Upravo si anđele
Ubio velikog sebe u skromnim željama mojim
I sve naše sretne trenutke
Zaboravljam, vise ih ne brojim

Ne znaš kako boli
Ovaj pečat na licu i bol na duši
Izranjaju moje skrivene suze
Tamo gdje ponos tvoj svu ljubav sruši

Ostat će mi zauvijek
Uokvirena bolom slika poniženja
A od tebe više nema ništa
Ni čovjeka od riječi, niti izvinjenja


SVE TI OPRAŠTAM, TATA          2016.god

Znam nisi ni ti sretan bio
Znam mnogo i o djetinstvu tvome
Ali rane uvijek ostaju žive
Jer djecje srce stariji lako slome

Sjećam se tvojih kazni
Koje su mu dušu trgale iznutra
I noći prospavanih izvan toplog doma
Čekajuci sa tugom neka sretna jutra

Sjećam se da si često odlazio sam
I tada bez razloga udarao mamu
A ona bi krišom odlazila bez riječi
Ostavljajući sve u nekom zaboravu

Svu si svoju tugu iskalio na nama
Na pogrešnim malim krhkim ljudima
Ali nisi ubio svu ljubav i oprost
Koliko toga još u mome srcu ima

Tako se često sjetim svega
Jer budi me prestrasen krik u noći
Zato sam otišla tako daleko
I ne znam hoću li ikad vise doći

Djeca pamte i ono što ne boli
I ponekad tuga ima ranu duboki
Samo želim reći da te volim
I znam da čitas ovo, sa suzom u oku

Danas znam da nisi za sve kriv
Ali ja sam eto, s prkosom zatvorila vrata
Konačno možeš usnuti miran
Jer sve ti opraštam tata.
VOLIM TE TATA


ZLOČIN IZ STRASTI             2015.god

Zaključana tišina i bačen ključ
I njeno lice otisnuto u šaci
Povreda u boli prekriveno maskom
Sve su to tako nevidljivi znaci

Izlistana tišina na stranici mašte
Tamo iza njega stoji njena sjena
Nikad ne ubiješ muškarca u sebi
Osim kada udari se žena

Nema granice između naslova
Sve je režirano kao zločin iz strasti
U jednom trenutku ona je jaka
A u sekundi i on može jednostavno pasti

Prekinuta tišina samo jednim krikom
Ne dodiruj valove obojene  sjenama
Na podu bačeni očaj sa ponosom
STOP nasilju nad ženama !