Ranka Ferček

NEPOMAZANA                         2019.god

Zanijekat ćeš me svake večeri

Dok skidaš čarape

i čeprkaš između prstiju

to je obična automatska radnja:

ipak bi trebalo oprati noge

zanijekat ćeš me još nekoliko puta

dok lutaš ekranom i gledaš šarene slike

poslije ponoći, u nesanici,

i čitaš riječi za koje bi žarko želio

da prestanu biti tako poznate

probudit će te prostata

baš nekako u doba prvih pijetlova

primit ćeš u ruku svojeg ukvasalog pjetlića

i zanijekati me

ta to je samo proradio bubreg

na prvu zvonjavu vekerice

uzet ćeš prve riječi, nizati ih

i zanijekati da si ih slagao, prevrtao

dlanom gladio, iznosio iz svoje utrobe

kao tople kruščiće meni za doručak

dok hodaš ulicom okrenut ćeš glavu

od boja koje te okružuju, zanijekat ćeš

da baš takve postoje u mojim očima

žuriš i nemaš vremena,

posao, sastanak, bivša, buduća...

ne brini, nikad nećeš visjeti naopačke

zbog svojih grijeha, zanijekati mene,

nepomazanu, to je bar lako

kao oprati noge, isprazniti mjehur, pojesti doručak

i naručiti ljubav s dobro poznatog broja

NE ČEŠLJAJ MI OBLAKE           2018.god

ne češljaj mi oblake

neka hodaju sami

pusti ih, zar ne vidiš

kako su plahi i mirni večeras

kao moje misli

što htjele su

tebi

u pohode

ne – ti reče-

ne primam

goste neuredne

donosiš trunje u kosi

mirise iznad smijeha i očiju

kišu na jeziku

ruke pune pjesama

i noge teške

od prošlosti.

Najprije bi izravnao oblake

Isplahnuo nebo

do bijeloga

Stresao svaki list sa grana

što pružam ih

kao darove

Pomeo svaku travku s

mojih riječi

ono što ostane dobro zagladio blanjom

Da ne viri sramotno iverje mojih želja

A onda mi ostaklio dušu rozenkvarcom

Dahnuo, krpom obrisao

pomno

do visokoj sjaja

Pa bih stajala tako ispod praznog neba

Sjajna u tvojem velikom dvorištu,

dragocjena sadnica okljaštrenih vrhova

čista od misli,

čista od duše,

čista od sjećanja

oprana

od sebe

i svojih oblaka

neću posluhnuti zov tvojeg mamca za patke

i neću ti doći u pohode

tek pružit ću

ruke

daleko

i grliti

svoje čupavo

nebo.

SILA RAĐA SILU        2017.god

ah, znala sam da mi je stil odnekud poznat

vatreno oružje

kratka cijev

magnum, kolt i ostalo

iz arsenala

moram li više vježbati na zbrojovki, bereti ili glocku?

svejedno

na ocjenskom gađanju bilo je 16 pogodaka

u vitalne centre

ostalih šesnaest da ostane bogalj

kolega me pogledao sa strahopoštovanjem i pitao:

jesi li opet mislila na svog bivšeg?

JA SAM TVOJA "?"             2015.god

Ako budem dobra

Hoćeš li me pogladiti po glavi

I uperiti pogled u daljinu

Stari kauboj zadovoljan stanjem svojih krda

Svojim psetom do nogu i činjenicom da ovog proljeća

I nema previše kiša.

Bit ću ti dobra, najbolja

Bit ću brižna kao Saraja

Prije rezanja kožice svojega gazde

I skidat ću mrvice pomno s revera tvojeg odijela

-  Što nisi vodila o tomu brigu na vrijeme?-

Bit ću ponosna što sam odabrana

u mnoštvu vrhunske robe

A ti bit ćeš  ponosan na svoj tako istančan ukus

Ako me barem pogledaš na čas

Strogi arhanđeo – zaštitnik slabih i propalih

kao što blagu daješ vode u korito

Bit ću ti dobra i smjerna

Onako kao što mora od pamtivijeka 

Baš kao sve tvoje divne dražesne žene

Prigrljene usprkos nezgodnom grijehu

Tvoj slatki izazov pogodan za dobrostivi oprost

Široka je tvoja velikodušnost, massa,

makar se, priznaješ, ponekad zbog toga kaješ

oh, kako bih rado da mogu!

Da mogu biti dobra dovoljno

I blaga i vjerna i nježna i mila

Smiješeća slika, radosno roblje

Ruku spremnih na pljesak

Da budem dovoljno dobra za tebe,

samo za tebe,

hitra i tiha da ne primijete

oholi bozi neba i podzemlja

da milost molim samo od tebe

na koljenu ponizna

bit ću dobra, oh, bit ću ti dobra

samo drugi put donesi i malo mesa u zdjelicu

od ovih se kostiju ne mogu pošteno najesti.

SUDBINA                    2014.god

Nemaš me kamo sakriti
u očima ti sjedim
ptica u gnijezdu plave mahovine
ni ruke ne možeš isprazniti
 od mojeg oblika otresti,
oprati svo trunje i mirise
da ne postojim više nikad
možeš obuti cipele
i hitro zatvoriti vrata
kao i obično tiho i vješto
da ne čuju susjedi
uzalud pijani odlasci na brdo
s plesačicama
ponizno nizanje krunice
i usrdna molitva nebesima
da iz neke pogrešne,
jako pogrešne prošlosti
uskočiš u slobodnu prazninu
tako ugodno nepoznatu
od moje prisutnosti

ne mogu ti pomoći, dragi,
o tom problemu se moralo misliti još danas
skoro će ponoć
sjekira mirno stoji u kutu
no ti si, šteta,
prerano uskočio u svoje cipele
i tiho zatvorio vrata
da ne čuju susjedi.
a sutra?
bit ću strpljiva
i sačekati da pas zalaje u dvorištu.