Helena Horvat

STOP NASILJU NAD ŽENAMA                2021.god

Ne zatvarajte oči,
događa se pokraj nas
Nasilje nad ženama
koje trebaju naš spas.
****
Ne zatvarajte vrata,
Ne čepite uši
Nego budite hrabri
Suprotstaviti se odmah…SAD
****
Kažete, ne tiče Vas se,
Problem nije Vaš,
da je u pitanju vaša sestra ili kćerka
Da li bi Vas se ticalo tada,
ili bi gledali i stajali nepomični kao sad
****
Gnjusno je gledati,
ravnodušnost
Strah ili tuđi jad
Pokrenite se,
problem je ipak naš.
****
Sanjate li ponekad,
Da vas maltretiraju i tuku
Jecate, previjate se,
Gledaju vas
nikoga nema da vam pruži ruku,
ukaže na spas.
****
Tada savjest ne da mira
I kopka i ždere,
I boli glava,
Zato ne daj da te progoni,
nego digni glas
STOP NASILJU NAD ŽENAMA,
koje trebaju spas.

ISPOVJED                                   2015.god

Stoji tu pred tobom, razgolićene duše, puna bola,
Osramoćena,srca utihla…
Dok kleći moleći oprost za grijehe koje nije počinila,
za izgovorenu riječ koju teško izustila,
za bol koju nikom nije obznanila,
ali je tišti…

„Kurvom“ je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenom ponašanju.
Sama… u utrobi dijete, koje mrzi,
Ali ga nosi ispod srca…
Koračajući kroz blato, gladna, sama
ali ustrajna…

U glavi joj prolazi osveta, sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojega je poznavala,
vjerovala, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
Nadnaravne snage, koji ništa nije sveto…

On šeće još uvijek slobodan, sijajući svoje opako sjeme,
osmjehujući se, bez imalo trunke grižnje savjesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina, jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže
da mu je otac zlotvor.

Sama sa svojom boli, zajedno sa sinom, kojega voli
više od sebe, životari, proseći za mrvu kruha,
mrzeći život koji proživljava .
Hrabra, tužna ali ponosna na svoga sina jedinca…


TEBI …ŽENO ŠTO SUŽNJEM TE ZOVU                        2012.god

Tebi…Ženo
koja još uvijek ležiš u lancima
kojoj je sreća okrenula leđa…
Ti koja trpiš u mukama
pomalo slijepa, a korak trom…
Tebi…
koju ženom zovu
a još sužanj jesi…
Gažena…
u krletku poput
ptice smještena…
Tebi…
kojoj su krila podrezana
a sunce nikada ne sije…
Samo mrak i galama.
Udarac i bič.
Mjesec ti tugu i sjetu nosi
Tebi …silovanoj koja patiš u boli
Što poput kvočke pilići kupiš
i skrivaš patnju…
Oslobodi se…
Skini kariku sa lanca
Korakni korakom snažnim…
Ne okreći se, samo naprijed
Otvori oči… ne živi u mraku…
Nemoj da ostariš u neznanju…
Razapeta, nijema i neshvaćena
Potraži pomoć…
ima onih koji ti mogu pomoći…
Ne plači više ,sahrani prošlost
Pogledaj u budućnost…
Progovorih stihom… nepravda me boli
Daj mi ruku, isplači se…
Budi hrabra i sretna …
znaš da ti to možeš želiš…
Jer ipak ti si ŽENA!!!