MALA 2020.god
Odrastala je
vrlo blizu mene,
susjedova
kčer,vrata do vrata,
Mala sa prvog
kata.
Oduvijek je
bila nekako posebna,
radoznali
pogled drugačiji
skenirao je
karakter svačiji.
Od curice je
postala djevojka,
od djevojke
žena ,iznajmiše stan,
i odseli se
obitelj njena.
Vidjeh je
ponovo u očevom stanu,
udala
se,zgodan muž,dobila bebu,
mislio sam
da su na sedmom nebu.
Profesionalni
vojnik,muž joj je bio,
svaki vikend
s terena dolazio,
utegnut,fin,uvijek
prvi pozdravio.
A onda
jednog lošeg dana,
policija
ispred njihova stana,
ne vjerujem
,jel istina il obmana.
Pretražuju
nešto i slikaju sve,
pitam se
,jel bilo provale,
ne, kažu oni
,u pitanju je silovanje.
Da je kčer
zahtjev za razvod dala,
od oca
njenog saznah tada,
a zeta je proglasio za velikog gada.
Jer usred
jedne bračne svađe,
u trenu
strašan plan je skovao,
vezao Maloj
ruke i silovao.
Na kraju
tako tužne pjesme,
Mala njega
optuži za zlotvora,
a silovanje
će ga stajat zatvora.
Dijete će
ostati bez oca,
Mala će
izgubiti muža,
a njemu
slijedi kazna duža.
Ostati
nasilnik bez obitelji i posla,
zauvijek On
će sebe pitati
gdje razum bješe,kad je odlučio silovati.
TRI, PET, SEDAM,
OSAM 2019.god
Pišući noćas
pjesmu o nasilju ,
dugo sam
sjedio za svojim stolom,
teško se
noseć sa njihovim bolom.
Kad pomislih
da nema većeg
od nasilja
nad ženom, u misao mi dođe,
a što je s
djecom njenom.
Kakva
bezbožna sila mozak prebaci,
da vlastiti
otac svoju djecu,
sa visokog
balkona baci.
Tri godine
star dječačić,
drži se tati
oko vrata,
dok ga on
baca sa prvog kata.
Pet, samo
pet su joj ljeta,
pa kako to
dijete da shvati,
da će tata i
nju da baci.
A kćerkica
od sedam, umjesto u školu,
pa da joj
otac nosi školsku torbicu,
otpremio ju
je, ravno u bolnicu.
I
najstariju, osmogodišnjakinju,
nekad svoju
malu mrvu,
bacio je
izrod, kroz balkon, prvu.
Prokletstvo
alkohola, sirotinje i ludila,
uništilo je
već u početku
živote ovih
malih anđela.
Kako li je
ranjeno njihovo tijelo,
Bože, kako
li je ranjena duša,
kome da se žale, tko će da ih sluša.
Ja i dalje
sjedim, u meni ipak sretna zvona,
hvala mojim
roditeljima,
što nemam
straha od balkona.ASIA BIBI 2018.god
Osuđena,
ponižena, lažno optužena,
da je
„nečista“, od prečistih žena.
Od istih
žena koje burke i feredže nose,
koje
skrivaju ,oči, lice i kose.
Zbog
gutljaja vode iz zajedničkoga ćupa,
na vješanje
ju je osudila grupa.
Uz muškarce
koji bičuju, sakate i mlate,
ni žene
njihove, nikako da shvate.
Da svi smo
mi djeca jednoga Boga,
ne tvoga, ni
njegovoga, niti moga.
Svakog
toliko obuzima njegova vjera,
da ljudskost
njegovu, u grijeh ,tjera.
Toliko
ratova, gladi, smrti i zloga,
i sve u ime svojatanja Boga.
Nasilje
provodi uvijek onaj jači,
bilo nad
muškarcem, ženom ili nejači.
A nasilje i nepravda , nisu mogli proći,
unatoč
godinama, samici i samoći.
Asia Bibi
sinonim je, zbilja,
Svjetske
borbe protiv nasilja.AUTOBIOGRAFSKA 2017.god
Sjeo sam za kompjutor i rekao
da želim napisati pjesmu ,
o nasilju
nad ženama,
i kako mi
ideja, već kola u venama.
Kako me nije
sram pisati o tome,
kad sam i ja
nasilnik u domu svome,
lica
iskrivljena od bijesnog bola,
reče mi Ona, sa druge strane stola.
Kako bi im
se dopadao,
rekla mi je
da sam je razapinjao,
pred drugim
ženama besramnim lažima,
i podlijegao
njihovim dražima.
Kako sam
izlazio noćima,
dok su njoj
bile suze u očima,
na plesnjake
s drugim ženama,
dok se njoj
krv ledila u venama.
Upitah je
,želi li da javno kažem,
da sam
nasilnik, jer je lažem,
jer nakon
više od tri desetljeća braka,
dosta mi je
nerazumijevanja, svađa, mraka.
Crvenjet ću
u licu pred vama svima,
priznat ću
svijetu i ljudima,
nasilnik za
nju i ja sam bio,
a samo sam
ljubav htio.
GDJE BILA JE, LJUBAV 2016.god
Prvi
pogledi,razgovor,šetnje,
ljubav,poljupci,dodiri,intimne
kretnje.
Život u
dvoje,nekoliko mjeseci,
brak,obveze,nadanje
djeci.
Njihovo
rođenje,prijatelji,druženja,
rođendani
,fešte i noćna ruženja.
A onda
krediti,posao,auto ,stan,
sve rjeđe se
viđaju, dan po dan.
Posla sve
manje,plaće sve tanje,
njegovo piće
,njeno prigovaranje.
Padaju
riječi teške ,na obje strane,
uz
psovke,jedan drugom broje mane.
Vriska
,galama,udarac jačeg,
šamari,pljuske,svega
i svačeg.
Vriska
djece,udarci,masnice,
obično
strada najviše,žensko lice.
Policija,zapisnici,sigurne
kuće,
kako dalje
,kako ubuduće.
Zadnji
pogledi,muk i šutnja,
Gdje bila je
ljubav,sada je mržnja.ONA 2015.god
Upoznao sam je jednu večer,
u nekom restoranu,
pio sam piće i čekao hranu.
Tiho,jedva čujno,pozdravila je,
i prišla do moga stola,
na licu, vidljivih tragova bola.
„Molim vas ,gospodine,kunu,dvije“,
rekla je ponizno do kraja,
u očima punim tuge,potpuno bez sjaja.
Na njoj nije bilo pudera i šminke,
već ispod očiju, umjesto“ mejk apa“,
tragovi od udaraca šaka.
Oskudno odjevena,u ispranoj robi,
jedan gumb ,različit,na vesti samo blista,
ali ona je,uredna i čista.
Hvatam novčanik,ona čeka,
pruža oprezno od podljeva natučenu ruku,
navikla je da je po njoj često tuku.
U duši me steglo,vadim deset kuna,
utiskujem u šaku,suosjećajno,kao znamen,
u grlu mi knedla ,tvrda kao kamen.
Učinilo mi se možda,ali u oku njenom,
na trenutak , od suze valjda,zaiskrio je sjaj,
puno joj je značio novac taj.
Tlačitelju svom,novac sav će dati,
Znao sam ,njezino je beznadno stanje,
Ali za više novca,dobit će udarac manje.
N A S I L N I K 2014.god
Dodaj mi vino, ili rakiju,ženo,
Da osjetim u grlu, žarenje njeno.
I cipele mi skini,čarape svuci,
Brže,nemoj da te udarim, po ruci.
Šta je,dok ja radim poslove svake,
Ti doma samo prodaješ zjake.
Ja se mučim ,ko stoka,ti bijednice,
Dok se ti igraš, s petero djece.
Ni jelo još zgotoviti nisi stigla,
Kome si danas, u zrak noge digla.
Ubit ću te ,tako mi Boga,
Poštara,susjeda ,bilo koga.
Dok ja radim,sigurno se kurvaš često,
U štalu ,u lance,tamo ti je mjesto.
Ispijena ,mršava,ti si od dijeta,
Samo rad,to je ono što tebi smeta.
Dodaj još vina ili rakije ženo,
Da osjetim u grlu, žarenje njeno.
Nego ajde brzo,spremi se i lezi,
Da se prepustim,malo tvojoj njezi.
Brže skidaj se,da te vidim golu,
Nemoj dvaput ,da lupim po stolu.
Molim? Ja nasilnik,beštijo jedna,
Samo triput, udarih te ovog tjedna.
Što me gledaš,provokativno tako,
Hočeš i zagrljaj ,čvrsto ,ovako…?
Da isprepletem prste oko tvoga vrata,
Bolji su nego ogrlica od zlata.
Tako ,stisnut ih trebam,samo jako,
Nemože to kao ja, svako.
Ne dišeš,praviš se ,tako mi neba,
Samo mi još gluma tvoja treba.
Ustani ženo,umjesto vina,prokleta bila.
I smrt si mi svoju namjestila.
Nema komentara:
Objavi komentar