Zar si pomislio
da ću zaboraviti
sve što je bilo
ovaj
samo prividan osmijeh
skriva
sačuvano sivilo
na dnu duše
sakriveno
Negdje duboko
u meni
stoje zapisi
u moj um
zapleteni
Kad pojaviš se
na korak mi blizu
javljaju se
u mojim mislima
sjećanja
kao slike u nizu
Na one trenutke
zamišljene sreće
vratiti se
neće
uvijek se zaustave
u onom trenu
kad pretvorio si me
u ranjivu ženu
kad pomislio si
da u meni
želju za život lomiš
kad si govorio
koliko me mrziš
da me nikad nisi
niti me voliš
Al nisi tad znao
ni nakon toliko
zajedničkog vremena
u meni prepoznat
onaj skriveni žar
zrnce inata
prohujali prkos
u oku mome
da nikad neću
niti jednoj
muškoj ruci
ni svim njenim udarcima
dopustit da me slome
Zar si pomislio
da sam s tim osmjehom
izbrisala prošlost
one bolne trenutke sve
zar ne znaš
da ožiljci ostaju
i kad
rane zacijele....
SNAGA ŽENE
Kao uragan
svukao si moju dušu
isprepleo mi tijelo
ostavivši me ogoljenu
pred licem svijeta
al moj um
opustošio nisi
zid inata
kao nepropustljiva brana
sačuvala je
moje ja
Rastrgane duše
izmrcvarena tijela
ostala sam
svojom snagom volje
iznutra cijela
Buknula sam
poput vulkana
prosula se
kao rascvjetala
grana
Sad me više
divlje raslinje
ne sputava
brzaci me ne plaše
vrhovi se ne čine daleki
ceste nisu tako
zastrašujući puste
Slap se sad prelijeva
rijeka me nosi
valovi me vuku
sunce me grije
nebo k meni silazi
jer sve to je
zapisano
u jednom genu
u ženskoj snazi....
1 komentar:
(y)
Objavi komentar