Dotaknuo si u meni
ono što sam htjela zaboraviti.
Potaknuo si u meni
nehotice buru emocija davnih.
Borbu za opstanak ,suze bez suza....
Bol i govor kroz stisnute zube;
Prestani! Ne smiješ!
Nikad se taj bol ne preboli,
nikad strah ne nestane.
Samo čuči i čeka ...
Kad se sjetim duša se rasplače
i kao jeka sve se vraća...
Danas toliko se borim za opstanak,
Stisnutu šaku pod svojim nosom
izbijam u momentu..
I padam i borim se ,
umrijeti ali ne dopustiti šaku bola
kojI ostavlja trag...
Danas kada se osjetim ugroženo
bježim koliko me noge nose
ili se borim do kraja ,
dok ne padnem onesvještena na pod.
Ne osjećam strah pred udarcima
samo borba ostaje...
Dotakao si ono što sam pokopala u sebi...
2 komentara:
💖
💖
Objavi komentar