Lana Sučec

NISAM SE POMOLILA DO SAD

Volio si makovnjače. Ja baš i nisam.

Okrećem temperaturu na 200 i stavljam na obostrano pečenje,

činim to shrvano i slabo

smrzavam se i gladna sam samo topline.

Ne mogu prežaliti razbijene elemente u kuhinji

raspukli zidovi bili su prigušeno zelene boje,  razbijene su sve figure

porculanskih sova što sam godinama skupljala,

ostalo je progutano ili ispovraćano, pobrinula sam se da to ne vidiš.

Ovdje je sve mrtvo

osim djece koju vidim kako mali ne znaju hodati po našoj krvavoj kući,

ah mi nemamo djecu

priviđa mi se da dolaziš sad, u pjeni u sudoperu držim nešto

sad te ne želim vidjeti,

ovo je samo šugavi unajmljeni stan u prizemlju

glavu si mi gurnuo jučer u pećnicu

jer ti nisam od 10 kuna napravila božićne kolače

što je kuća prazna problem je u meni,

uvijek u meni

zašto ti danas pravim makovnjaču?

Najbolje je da šutim, nemam izlaz, samo peć

samo grijač, samo 200, kuhinja, možda me iznenadiš

pomolila sam se

da ćeš danas prestati hodati oko mene i izazivati

dok ti ne kažem što želiš

da trebam ispaštati pod tvojom šakom,

ne mogu vjerovati da te još uvijek volim,

da bi ti sve oprostila, čeka te topla makovnjača ne brini

zasvijetlit će i ovo Badnje veče.

na stolu je boca rakije s mojim krvavim otiskom

stavila sam u nju bijelu svijeću.