Luka Antić

STO GODINA SAMOĆE             2018.god

Leži na tvom noćnom ormariću

Murakami odmara u Norveškoj šumi

Plahtu danima nisi mijenjala

Krevet je razbacan

U kutu sobe grliš jastuk

I bojiš se vlastitih suza

Kad si imala osam

Htjela si dvije curice i jednog dečka

Svoju slastičarnu negdje na Ozaljskoj

Tamo gdje te tata često vodio na sladoled

I da se udaš za Marka

Jer Marko nikad nije vukao curice za kosu

U srednjoj si upoznala vino i ljubav

Na faksu kritičko razmišljanje i socijalnu pravdu

Njega si upoznala na rođendanu najbolje frendice

Osvojio te svojim mirnim pogledom i jakim rukama

Osjećaj sigurnosti naveo te da se budiš uz miris kave

I da kokice za večer filma na praviš sama

Ali s napuklom donjom usnom

Teško je jesti kokice, sol nagriza

Miris kave se ne osjeti kroz frakturu nosne šupljine

U kutu sobe dok grliš jastuk

Bojiš se vlastitih suza jer on ne voli kad plačeš

Zato čekaš da se zalupe vrata

Da sam ja na tvom mjestu, bježao bi

Bježao bi koliko me noge nose

Ali nisam, i teško da ću ikada biti

Bojim se da nikada zapravo neću znati

Kako izgleda svijet kad ti ljubav pesnicom

Zatvori oba oka