OŽILJCI
Prošla je
kraj mene jedna plava žena
što joj srce
vene a i duša njena.
U očima
njenim sva se tuga svila
s' usana se
vidi sa pogrešnim bila.
Taj joj je
čovjek uzeo dane mladosti
a sa lica
odneo tragove radosti.
Zbog njega
je suze lila,zbog njega je tužna bila,
al' je od
njega najljepši poklon dobila.
Odjednom joj sreća ozarila lice
rodila je ona sebi snagu jedno malo drago biće.
To je biće danas čovjek njena utjeha i njezina snaga
tu je za majku uvijek daje pita: - Kako si mi sada? .
Jesu li ti majko zacelile rane
ne plači, ne tuguj, ne vraćaj se u ružne dane.
Ja sam tu utjehu dati dam
da te zagrlim da ti čestitam.
Propatila ti si mnogo da bi ovo danas bila
ja ti pomoć nisam dao dok si suze sama lila.
Zato sam danas tu da zagrlim hrabru majku
što je zbog mene istrajala
i život mi pun sreće i ljubavi dala.
Kada sam čula njenog sina riječi iz oka mi suza krene
znam da joj ožiljke nije obrisalo vrijeme.
Ali riječi njenog sina su nešto više
svaka riječ će njegova ožiljke da izbriše.
Nema komentara:
Objavi komentar