NEKAD I SAD
Nekad smo
bili mi...
Sad sam
ostala samo ja...
Sama, tužna,
utučena...
Bez odgovora
na pitanje:
Zašto?
Zašto ti
više nisam draga?
Zar ti moje
lice više nije milo i lijepo,
nego...
Nego ga
bilježiš jakim udarcem ruke?!
One iste
ruke
Koju sam
nekoć ljubila
Nježi,
usnama svojim.
Zaboravila
sam se smijati...
U mojim
očima tuga pliva u okeanu samoće.
U noćima,
dugim i mračnim,
sjetim se
kad smo bili mi...
Sada sam
ostala samo ja...
Ranjena i
povrijeđena.
Nema komentara:
Objavi komentar