Translate

utorak, 27. studenoga 2018.

Milice Bošković


DEMOKRATIJA

Dvadeset godina lutao svijetom
Učio se demokratiji
Onda se vratio u Bosnu
I , prvo – što je uradio:
Istukao majku
Sve šakama po glavi
Otad joj zuji u ušima.

Tako je to:
Kad ne možeš po onim važnim
Možeš po majci
Jer majka po svojoj bezgraničnoj ljubavi
Sve istrpi
Pa i tu sinovljevu demokratiju
Kojoj se učio
Daleko od kuće i običaja.

 Majka ko majka
Sve prašta u ime ljubavi
I brine da sin ne polomi prste
 O tvrde kosti njene glave
Da mu ne poplave.


Ćuti, nikom ne kazuje.
U sebi  kradom tuguje
Ne zbog primljenog udarca
 Već zbog neljubavi njegove.

Gdje se izgubio onaj mališa
Što ga je u utrobi nosila.
Kojeg je dojila
 Kojeg je u bešici zibala
I uspavljivala
Nad čiju se postelju nadvirivala
Da provjeri diše li.

Gdje se izgubio onaj mladić
Kojim se ponosila?
Na kom se to putu pogubio sin njen
Od nje ljubljen, voljen?

Majka se ne žali na bol u glavi
Ona za svojim sinom žali.

Nema komentara: