Prikazati u
snu svijetove,
Namočene
zaraznim bojama,
Sve one
poispadale roletne,
Nagrižene
propalim dušama.
Prikazati
umu ono što ne vidi,
Poletjeti
nisko,samo da bi letjeo?
Spaziti prvi
pupoljak i prvi žuti list?
Razumijeću
jednom!
I tako,dok
otrovi kolaju mojim srcem,
Niko se ne
okreće,
Svi
čujemo,ali se niko ne odaziva,
Svi
želimo,ali niko neće!
Otišli smo u
ponore razrušenih snova,
Šteta što
smo samo olupine našli.
Nije ovo
samo u tebi, u meni, u nama.
Ovo smo
Mi...rođeni sa smećem,rođeni bez smeća!
I u
sumracima rođendana,
Palićemo
nebo pogledima
I voljećemo
zemlju u nedogled!
Nema komentara:
Objavi komentar