Translate

utorak, 20. studenoga 2018.

Jadranka Radić


O NASILJU

Govorila bih o nasilju kao univerzalnoj temi, duboko ukorijenjenoj (na žalost) u ljudsko ponašanje uslijed vladajućeg stanja svijesti koje se u praksi, dakle u ponašanju, manifestira kao borba za moć a temelji se na strahu i nesigurnosti u vlastitu vrijednost, neljubav prema samom sebi. To stanje svijesti možemo prepoznati po obaveznom postojanju dviju suprotstavljenih strana, npr. muškarci - žene, roditelji - djeca, kršćani - muslimani, ljevičari - desničari, republikanci - demokrati (i bilo koja druga kombinacija dviju različitih vjeroispovijesti kao i političkih opredjeljenja) itd. Važno je da postoje mi i oni i da smo mi dobri a oni zli, da smo mi žrtve i pravednici a oni krivci i nasilnici. Uhvaćeni u te borbe nismo zapravo svjesni da je njihov glavni motiv ne borba za pobjedu dobra nad zlim nego borba za prevlast, za premoć, za dominaciju.
Da bismo nadrasli to stanje svijesti bitno je najprije da ga prepoznamo a zatim i da shvatimo da je jedino što može prevladati strah ljubav, Stanje svijesti temeljeno na ljubavi ne traži vanjskog neprijatelja, krivca, podređenog. Tu sve postojeće "strane" nisu suprotstavljene nego samo ponešto različite a u suštini sve su dio univerzalnog jednog. Ljubav počinje od samog sebe, i tek ako zaista volimo sami sebe možemo voljeti i druge i zaista pružiti i primiti ljubav. Isto tako, i nasilje počinje od samog sebe a onda se tako ponašamo i prema drugima.

…Nasilje nije samo fizičko nasilje, to je i verbalno, psihičko nasilje, i nije ograničeno samo na muški rod i odnos muškarca prema ženi, ili bilo koje druge izdvojene grupe.
Ono što želim naglasiti je, ako u pokušaju suprotstavljanja nasilju, tom problemu pristupamo izdvajajući suprotstavljene strane, generaliziramo muškarce kao krivce,  a žene kao žrtve, zapravo,  samo podržavamo problem i djelujemo iz istog stanja svijesti koje je i dovelo do ovakve situacije, koja je svakako već tisućljećima vrlo loša. Moramo adresirati nasilje kao sveljudski problem i biti svi zajedno u tom procesu, nikoga ne stigmatizirati generalno, samo zbog pripadnosti nekoj grupaciji. Moramo razvijati ljubav, u prvom redu prema samome sebi, a onda i prema drugima, kroz toleranciju, razumijevanje, prihvaćanje,  pomažući na taj način, i sebi i drugima, na putu rasta i oslobađanja od strahova.'



Nema komentara: