O NASILJU
Govorila bih o nasilju kao univerzalnoj temi, duboko
ukorijenjenoj (na žalost) u ljudsko ponašanje uslijed vladajućeg stanja
svijesti koje se u praksi, dakle u ponašanju, manifestira kao borba za moć a
temelji se na strahu i nesigurnosti u vlastitu vrijednost, neljubav prema samom
sebi. To stanje svijesti možemo prepoznati po obaveznom postojanju dviju
suprotstavljenih strana, npr. muškarci - žene, roditelji - djeca, kršćani -
muslimani, ljevičari - desničari, republikanci - demokrati (i bilo koja druga kombinacija
dviju različitih vjeroispovijesti kao i političkih opredjeljenja) itd. Važno je
da postoje mi i oni i da smo mi dobri a oni zli, da smo mi žrtve i pravednici a
oni krivci i nasilnici. Uhvaćeni u te borbe nismo zapravo svjesni da je njihov
glavni motiv ne borba za pobjedu dobra nad zlim nego borba za prevlast, za
premoć, za dominaciju.
Da bismo nadrasli to stanje svijesti bitno je najprije da ga
prepoznamo a zatim i da shvatimo da je jedino što može prevladati strah ljubav,
Stanje svijesti temeljeno na ljubavi ne traži vanjskog neprijatelja, krivca,
podređenog. Tu sve postojeće "strane" nisu suprotstavljene nego samo
ponešto različite a u suštini sve su dio univerzalnog jednog. Ljubav počinje od
samog sebe, i tek ako zaista volimo sami sebe možemo voljeti i druge i zaista
pružiti i primiti ljubav. Isto tako, i nasilje počinje od samog sebe a onda se
tako ponašamo i prema drugima.
…Nasilje nije samo fizičko nasilje, to je i verbalno,
psihičko nasilje, i nije ograničeno samo na muški rod i odnos muškarca prema
ženi, ili bilo koje druge izdvojene grupe.
Ono što želim naglasiti je, ako u pokušaju suprotstavljanja
nasilju, tom problemu pristupamo izdvajajući suprotstavljene strane,
generaliziramo muškarce kao krivce, a
žene kao žrtve, zapravo, samo podržavamo
problem i djelujemo iz istog stanja svijesti koje je i dovelo do ovakve
situacije, koja je svakako već tisućljećima vrlo loša. Moramo adresirati
nasilje kao sveljudski problem i biti svi zajedno u tom procesu, nikoga ne
stigmatizirati generalno, samo zbog pripadnosti nekoj grupaciji. Moramo
razvijati ljubav, u prvom redu prema samome sebi, a onda i prema drugima, kroz
toleranciju, razumijevanje, prihvaćanje,
pomažući na taj način, i sebi i drugima, na putu rasta i oslobađanja od
strahova.'
Nema komentara:
Objavi komentar