Zdenka Čavić

RASLA JE KAO ZRNO GORUŠICE

Samodopadno uživaš u tom šibanju riječima

koje su kod nje izazivale pokornost,

pljusak uvreda padao je kao iz kabla,

i njene misli pretvaralo u makovo zrnje.

Toliko si se uživio u ritualni monolog

da nisi niti primijetio da je drugačija,

da su joj misli počele rasti poput zrna gorušice,

jačati njeno krhko tijelo, muku preobraćati

u snagu koja će te dokrajčiti...

Predugo si imao isti scenarij,

Izlizale su ti se pete, pa ćeš uskoro pasti

u vlastito samosažaljenje, u vlastitu nemoć...

Predugo si crpio njenu snagu,

hranio se njenim mislima i njenim tijelom.

Strpljivo, strpljivo poput Joba, podnosila je

terete tvojih teških koraka, tvoju nemoć

koju si lomio po njoj,

hranio se vlastitom samodopadnošću,

a njoj davao mrvice...

Preživjela je, sokovima poniznosti

jačala dan po dan,

rasla je poput zrna gorušice.

Sad je jaka,  a ti si se pretvorio

u običnu mlaku nakon pljuska...