MAČ 2022.god
U zagrljaju svojstvene praznine,
Udaljena od sebe same tisućama milja,
Pogleda usmjerenog prema nigdje,
Čekam.
Osluškujem.
Nadam se.
Rođena kao žena,
Bačena u ralje krvnika,
Osuđena na neizvjesnost,
Čekam
Rast zaboravljen u prošlosti.
Osluškujem
Nedohvatni krik sutrašnjice.
Nadam se
Ponovnom rođenju.
Odbacujem oklop sigurnosti,
Duše izložene vjetru i soli,
Utapam strah
U čaši propasti.
S tragom udarca na licu,
Skidam masku,
Sahranjujem glas očaja,
Nahranjena pogledom plavih očiju,
Obučena u haljinu majčinstva,
Saznajem,
Čekanje,
Nadanje,
Osluškivanje
Postaju mač pobjede.
Ja,
Slomljena i krhka žena,
Stojim ispred krvnika.
Zahvalna jer u čelik me pretvara.
Tijelo ne drhti pod njegovom oštricom.
Najsnažnija u svojoj slabosti,
Rađam sebe iznova
Kao ženu,
Kao majku
Koja,
Iako udaljena
Od sebe same tisućama milja,
Ostaje i dalje ja.
KRIVA SAM 2018.god
U zagrljaju svojstvene praznine,
Udaljena od sebe same tisućama milja,
Pogleda usmjerenog prema nigdje,
Čekam.
Osluškujem.
Nadam se.
Rođena kao žena,
Bačena u ralje krvnika,
Osuđena na neizvjesnost,
Čekam
Rast zaboravljen u prošlosti.
Osluškujem
Nedohvatni krik sutrašnjice.
Nadam se
Ponovnom rođenju.
Odbacujem oklop sigurnosti,
Duše izložene vjetru i soli,
Utapam strah
U čaši propasti.
S tragom udarca na licu,
Skidam masku,
Sahranjujem glas očaja,
Nahranjena pogledom plavih očiju,
Obučena u haljinu majčinstva,
Saznajem,
Čekanje,
Nadanje,
Osluškivanje
Postaju mač pobjede.
Ja,
Slomljena i krhka žena,
Stojim ispred krvnika.
Zahvalna jer u čelik me pretvara.
Tijelo ne drhti pod njegovom oštricom.
Najsnažnija u svojoj slabosti,
Rađam sebe iznova
Kao ženu,
Kao majku
Koja,
Iako udaljena
Od sebe same tisućama milja,
Ostaje i dalje ja.
SESTRO PO
ŠAMARU 2019.god
Obriši suze,
Sestro po šamaru,
Nagrizaju
krvave ožiljke na usnama.
Znaj svijet
je okrutan, poput njega
Koji lomi
ženu u tebi svih ovih godina.
Ne očekuj
pomoć, ruku prijateljstva,
Svi okreću
leđa s riječima poganim.
Kad pomisliš
da borba je završena,
Novi ponor
te čeka, od prethodnog mračniji.
Uzdigni čelo
iznad Boga i Naroda,
Od kostiju
slomljenih sagradi svoj hram,
Podigni mač
za svoju slobodu
S kojim ćeš
riječi poniženja pretvoriti u prah.
Raširi krila
što on ti je lomio,
U inat bolu,
u inat porazu.
Sahrani u
sebi sve svoje emocije,
Nek’
kapljice krvi u srcu se zamrznu.
Postani
čelik, postani oštrica,
Jedino tako
iznova ćeš se roditi.
Zaboravi na
nadu u ovozemaljski sud,
On neće
odgovarati, neće ga kazniti.
Ubio je u
tebi svaki trag žene,
Ostavio
modrice na licu, vječno ćeš ih nositi.
No, on se izvlači kroz ušicu igle,
Zaboravi na
pravdu, nećeš ju dočekati.
Tek poneka
Sestra po šamaru, bolu,
U prolazu
tvoje rame će taknuti,
Pokupiti s
puta krhotine stakla
Jer u
tišini, ona će te razumjeti.
Znam kako
boli izgubljeni ponos,
Znam kako je
pljunuti na odraz u ogledalu,
Znam kako je
živjeti bez žene u sebi,
Znam kako je
biti sama u Svemiru.
Znam!
Znam!
Živim bez
emocija,
Ali tvoju
bol
I ja
Osjećam.
U svojem hramu
i ja se molim,
Pero po pero
lijepim na krilima.
Naučena na
krvarenje ovoga tijela
Jer ožiljci
se otvore na promjenu vremena.
S
nesigurnošću dočekujem izlazak sunca
I ne znam
hoću li ikada dotaknuti sreću.
Tek jedno
sigurno znam:
Pred njega
nikada više kleknuti neću.KRIVA SAM 2018.god
Da, ja sam
kriva, priznajem!
Dah koji
mrzim kožu je rezao,
Nemam snage
da se odupirem.
Izlaza
nemam, toga sam svjesna
Jer korakom
naprijed na prepreku naiđem.
Svijet od
kojeg pomoć zatražih
Okreće
glavu, bez sućuti, pitanja.
Tek netko u
prolazu prijezirno dobaci:
„ Trpi,
glupačo, sama si birala! „
A ti,
muškarče, udaraj jače,
Još tijelo
živi, još nisi ga slomio.
Kosom
isčupanom pod dobro obriši,
Ispod
stopala svojih gdje si me bacio.
Krv teče niz
lice, usne mi grije,
Tvoj bijes
iz očiju nek' vatru zapali,
Ne štedi me,
prokletniče, dosta je bilo!
Zauvijek od
sebe mene udalji.
Visine me
čekaju, ne tražim blagoslov.
Otupjela na
bol, smrti se ne bojim,
I zato ne
štedi ni šake ni riječi
Dok poput
vojnika pred tobom stojim.
Posljednji
šamar, posljednji udarac
Slomi
dostojanstvo, život je uzeo.
Gledam u
krvnika što stoji nada mnom,
Čina svojega
nije se zasramio.
I tvoje
ruke, Svijete, krvave postaše,
Na nasilje
šutiš, ti ga ne osuđuješ.
Kako ćeš
jednoga dana opravdati
Mom sinu
svoj grijeh. Istinu mu duguješ.
Da, ja sam
kriva, priznajem!
Nema komentara:
Objavi komentar