Translate

četvrtak, 22. studenoga 2018.

Arijana Miljković

MAČ                               2022.god

U zagrljaju svojstvene praznine,
Udaljena od sebe same tisućama milja,
Pogleda usmjerenog prema nigdje,
Čekam.
Osluškujem.
Nadam se.
Rođena kao žena,
Bačena u ralje krvnika,
Osuđena na neizvjesnost,
Čekam
Rast zaboravljen u prošlosti.
Osluškujem
Nedohvatni krik sutrašnjice.
Nadam se
Ponovnom rođenju.
Odbacujem oklop sigurnosti,
Duše izložene vjetru i soli,
Utapam strah
U čaši propasti.
S tragom udarca na licu,
Skidam masku,
Sahranjujem glas očaja,
Nahranjena pogledom plavih očiju,
Obučena u haljinu majčinstva,
Saznajem,
Čekanje,
Nadanje,
Osluškivanje
Postaju mač pobjede.
Ja,
Slomljena i krhka žena,
Stojim ispred krvnika.
Zahvalna jer u čelik me pretvara.
Tijelo ne drhti pod njegovom oštricom.
Najsnažnija u svojoj slabosti,
Rađam sebe iznova
Kao ženu,
Kao majku
Koja,
Iako udaljena
Od sebe same tisućama milja,
Ostaje i dalje ja.



SESTRO PO ŠAMARU               2019.god

Obriši suze, Sestro po šamaru,
Nagrizaju krvave ožiljke na usnama.
Znaj svijet je okrutan, poput njega
Koji lomi ženu u tebi svih ovih godina.

Ne očekuj pomoć, ruku prijateljstva,
Svi okreću leđa s riječima poganim.
Kad pomisliš da borba je završena,
Novi ponor te čeka, od prethodnog mračniji.

Uzdigni čelo iznad Boga i Naroda,
Od kostiju slomljenih sagradi svoj hram,
Podigni mač za svoju slobodu
S kojim ćeš riječi poniženja pretvoriti u prah.

Raširi krila što on ti je lomio,
U inat bolu, u inat porazu.
Sahrani u sebi sve svoje emocije,
Nek’ kapljice krvi u srcu se zamrznu.

Postani čelik, postani oštrica,
Jedino tako iznova ćeš se roditi.
Zaboravi na nadu u ovozemaljski sud,
On neće odgovarati, neće ga kazniti.

Ubio je u tebi svaki trag žene,
Ostavio modrice na licu, vječno ćeš ih nositi.
No,  on se izvlači kroz ušicu igle,
Zaboravi na pravdu, nećeš ju dočekati.

Tek poneka Sestra po šamaru, bolu,
U prolazu tvoje rame će taknuti,
Pokupiti s puta krhotine stakla
Jer u tišini, ona će te razumjeti.

Znam kako boli izgubljeni ponos,
Znam kako je pljunuti na odraz u ogledalu,
Znam kako je živjeti bez žene u sebi,
Znam kako je biti sama u Svemiru.

Znam!

Znam!

Živim bez emocija,
Ali tvoju bol
I ja
Osjećam.

U svojem hramu i ja se molim,
Pero po pero lijepim na krilima.
Naučena na krvarenje ovoga tijela
Jer ožiljci se otvore na promjenu vremena.

S nesigurnošću dočekujem izlazak sunca
I ne znam hoću li ikada dotaknuti sreću.
Tek jedno sigurno znam:
Pred njega nikada više kleknuti neću.



KRIVA SAM                   2018.god

Da, ja sam kriva, priznajem!

Dah koji mrzim kožu je rezao,
Nemam snage da se odupirem.
Izlaza nemam, toga sam svjesna
Jer korakom naprijed na prepreku naiđem.

Svijet od kojeg pomoć zatražih
Okreće glavu, bez sućuti, pitanja.
Tek netko u prolazu prijezirno dobaci:
„ Trpi, glupačo, sama si birala! „

A ti, muškarče, udaraj jače,
Još tijelo živi, još nisi ga slomio.
Kosom isčupanom pod dobro obriši,
Ispod stopala svojih gdje si me bacio.

Krv teče niz lice, usne mi grije,
Tvoj bijes iz očiju nek' vatru zapali,
Ne štedi me, prokletniče, dosta je bilo!
Zauvijek od sebe mene udalji.

Visine me čekaju, ne tražim blagoslov.
Otupjela na bol, smrti se ne bojim,
I zato ne štedi ni šake ni riječi
Dok poput vojnika pred tobom stojim.

Posljednji šamar, posljednji udarac
Slomi dostojanstvo, život je uzeo.
Gledam u krvnika što stoji nada mnom,
Čina svojega nije se zasramio.

I tvoje ruke, Svijete, krvave postaše,
Na nasilje šutiš, ti ga ne osuđuješ.
Kako ćeš jednoga dana opravdati
Mom sinu svoj grijeh. Istinu mu duguješ.


Da, ja sam kriva, priznajem!

Nema komentara: