Valentina Mrijaj

S BOLOM PLETOH KRUNU                           2023.god


Ni crvenilo krvi
Od trnja me ne uplaši
Osjećam blagost
Na mom čelu
Tragovi bola nisu ostali
Jer naučih se igrati s njom
Ni vrijeme me
Nije umorilo
Ni mnoga raskrižja
Nisu me zbunila
Na putu mom
Skupilia sam bisere
Maglu su rezale
Bjeline moje haljine
Kao mač
Na vrh Aisberga
stigla sam
nesmočena
neumrljana
Neokaljana ...
Cvjetale su ruže boje neba
U meni putem
I plela sam krunu
Oblaci mi ljubljaše
Čelo
Sa Bogom
Gledah se
Izravno u
Oči.

JA                                                    2019.god

Nisam zemlja

Ni sjena neba

Što zbori poput vjetra

Niti voda ledena

Iznad svega

Cvijeta

Oblika

Smrtnikova

Zora

Ja sam žena

Koja poznaje košmare

Svjetova smrti

ŽENA JE ŽIVOT                               2018.god

Ženo,

Tvoj sjaj 

Nije tvoje lice

Niti su haljine tvoje.

Nego boja haljine

Koju duši svaki dan obučeš

Eksplozijom medenog osmijeha

I kada su ti ramena teška poput stijene.

Ženo ti nježno krilo leptirice,

Čuvaj se od uboda trnja

putevima uvrnutih dvoličnosti

u sezonama pomodnosti

Pruži snagu matrijarhatu

I ne prihvaćaj ništa manje

Jer to zaslužuješ

Ženo, ti si čudo.

Mi nismo samo prisutnost muškarcu

Mi smo snažna emocija koja hita da zgrabi dobrotu

I ljubav

I nakon umornog, teškog dana

I velikih briga

Čelo nam se opet neobjašnjivo sjaji

Nad tom čarolijom i anđeli nam zavide

Riječima se ne da opisati

Žena, sestra, umjeće majke početka i kraja,

Neobjašnjivost te čarolije

Čini nas snažnom pred

Snagom

Jednostavno žene.

Ženo,

Bistrino plavih dana,

Svjetlo u crnim noćima

Božice istinite priče

Koju zovemo život

I Žena.


( sa albanskog prevela Lili Koci)