UMIREŠ LI
ŽIVEĆI ?
Klesana u
fizički oblik
stasite
plesačice
s dozom
upitna morala
ubodenog u
vene
meškoljiš se
pod novim
suncem
gdje pružaju
se
tvoji
hektari zemljišta
koje podari
ti novi -Gospodar-
čijoj si se
volji
-požrtvovano-
odlučila
prepustiti
padajući u
sjenicu
s ostalom
skupinom
-jadnog-
pokućstva
pod slikama
nad tepihom
-bijedno-
ustrojenih u jedan pregledan kalibar
čija se
unutrašnjost hvališe ugodnim mirisom mentina čaja
pomno
biranog začina za grla -usidjelica-
što dolaze u
njegov dom
-bijegom- od
stvarnosti
usidjelice
prožete gadnim navikama
slizane
pljuvačkom -kajanja-
nametnutih
konstrukcija postojanja.
Aludirajući
na bezvremlje
zabijaš
glavu u svilene jastuke
ne bi li
skrila -uplašeno- lice
počašćeno
Gospodarevom pesnicom
jer nisi
uparila donje rublje s gornjim
iako znaš da
je Gospodaru milo
promatrati
te
dok se takva
-prosta- savijaš pred njegovim udom.
Ispred tebe
sjećanja fotografije
odrastanja
bez oca
ne poimaš
što znači
imati
zaštitnika
heroja
onoga po
kome ćeš
tražiti
muškarca za sebe
a majka je
govorila
prvi će
stegnuti uzde
prvi će
učiniti od tebe
ženu kakvom
trebaš biti.
Kriomice se
izvlačiš na bolove
kako bi te
prestao nabijati oda zid
svojim
bedrom
gnječeći
tvoje mlade grudi
stišćući
tvoju oblu zadnjicu
namećući ti
jezik povrh usana
ližući tvoju
-naivnost-
koža pamti
znaš, on ne
staje.
Grizući svoj
ponos
prostireš se
kao plahta
po kojoj se
Gospodar razmeće satima
nestajući
pod tvojom nježnom puti
uspravnih
dlaka
koje
pobjedonosno broji na glas
likujući nad
svakom od njih
njegovo je
ima na to
pravo
a ti si
ionako naviknuta
-tiho-
plakati.
Uvjerena
kako nemaš
pravo na
karakter
ovako si
zaslužila
-ti si samo
žena-
-što će
ljudi reći-
nisi
sposobna za velike stvari
(sreća, pa
si lijepa)
I kao takvoj
ti dolikuje
da mrtva
živiš.
Nema komentara:
Objavi komentar