SANJALA SAM NOĆAS 2021.god
sanjala sam noćas da sam mrtva
podljevi ispod očiju da nestaju, blijede
i da sam opet ona vedra djevojka otprije
a ne ugašena žena pogleda bez sjaja
i kose raščupane, sijede
sanjala sam noćas da sam mrtva
i da mi je sraslo ovo tek slomljeno rebro
pa rajski zrak udišem punim plućima
dok bešumno oko mene sipi
hladno Mjesečevo srebro
sanjala sam noćas da sam mrtv
kao i mnoge žene iz iste krvave priče
sretna što pobjegla sam od života
da me više nitko nikada ne tuče
ne proklinje i na mene viče
sanjala sam noćas da sam mrtva
u mrak i muk uronjena kao da me nema
vječnosti predana u vjenčanici bijeloj
dok oko mene snuju tek
rascvjetale glave krizantema
sanjala sam noćas da sam mrtva
iz vrela ljubavi da pijem obgrljena dobrotom
da nisam ovo što već godinama jesam
i nikad da se nisam srela s tobom -
kukavicom i muškim skotom
sanjala sam noćas da sam mrtva
oslobođena modra tijela i zemaljskih muka
i da nisam vreća za udaranje niti nemoćna žrtva -
jer ovdje gdje odveo me san nikada više
dotakla me ne bi tvoja ubojita ruka
GORKA ŽETVA 2020.god
Bȉlo mi je
te davne godine kucalo
k'o nikad,
poput zvonka klatna,
činila se
bogatom žetva srca moga
što
krijepila je tijelo snagom žita zlatna.
Al' ljubav
tvoja, ljubomorom zadojena
k'o i sve
što bezglavo uzme maha
u tiranina
je izrasla koji nikoga ne štedi
tek sjeme
zla sije u dolini suza i straha.
Gorke žetve
srca svoga i sad se ponekad
sjetim, te
mračne strane nesretne ti duše
i pitam se
je si li ikada s nekom našao sreću
kada sve što
srce gradi, ubojite riječi ti sruše.
NEOPROSTIV
GRIJEH 2019.god
kad bih
poslom došla u Dubrovnik
i družila se
s tvojim ženskim kružokom;
razgovarale
smo o poslu i o djeci
krijepeći se
kavicom il' sokom.
Uz roj riječi i veseli smijeh
ukrasti koju
radnu minutu
oprostiv to
je grijeh.
A onda je iz
Grada stigla vijest
o strašnom
pohodu u osvit zore:
usmrtio te
je metkom u leđa
otac tvoje
djece,
hladnokrvno,
kukavički –
stenjale su
zidine, jaukalo je more.
Ubio je i
tvoga oca, ranio ti majku
pa presudio
i sebi
pokraj tvoga
beživotna tijela,
al'
zadovoljština to nije nama
za njegova
krvava zlodjela.
Djeca tvoja
sad žive bez majke,
majka tvoja
bez svoje kćeri,
s nijemom
molitvom sviju nas
da gore su
te čekala
otvorena
vrata rajskih dveri.
Zanijemjeli
smo, riječi su se raspršile ,
s lica je skliznuo
osmijeh,
ostali smo
bez tebe –
neoprostiv
to je grijeh.
KAD SI PRVI PUT 2016.god
Kad si prvi
put pogledao me
odsutno,
hladno, bezlično
oči ti
prepoznala nisam
ni u njima
toplini od prije našla
ništa slično
Kad si prvi
put uskratio mi poljubac
prošavši uz
mene k'o pored stvari
dušu ti
prepoznala nisam
jaukala sam
nijemo da plač ti
dan ne kvari
Kad si prvi
put rođendan mi zaboravio
i ruža me
nije dočekala na stolu
ljubav
prepoznala nisam
tek učinila
prvi korak
prema bolu
Kad si prvi
put izgovorio riječi
za koje
vjerovah da nikad neće doći
tebe
prepoznala nisam
odjednom si
mi bio
k'o stranac
u noći
Kad si prvi
put prijeteći digao ruku
a molila sam
samo malo mira
sebe
prepoznala nisam
i pobjegla
sam u zadnji čas
glavom bez
obzira
Nema komentara:
Objavi komentar