ŽENO VRIŠTI 2021.god
Eto baš danas si
predugim korakom
pokušala i pala.
Povrijedila si nos.
Razbila sljepoočnicu.
Stala na klizavu
i glatku pločicu.
Pa ne bi on to nikad.
Donosi novce u kuću.
Voli djecu .
Voli i tebe .
Ali te voli
onom ljubavlju koja boli.
I nije to prvi put
da si krivo stala.
Nisi danas prvi puta
tako ružno pala.
Prečesto se to ponavlja
da se spotičeš .
Vrijeme je ženo.
Počinji da urlaš, da vičeš .
Ne dopuštaj nikom
ruku da digne na tebe.
Svetinja si
i život daješ ovoj planeti.
Ne štiti nasilnika,
jer nije ljubav ako boli.
Tako povrijeđena
ni sebe sama ne možeš voljeti.
Otmi se od predrasuda
i onog što ti govori mati.
Ona je to morala durati.
Živjela je bez prihoda
u njegovoj sjeni.
Nasiljem nad tobom
vjeruje da je Bog.
I sina ako imaš
i on će kraj takvog oca
da odrveni.
Neće znati što je ljubav,
žena ,mati.
Vrišti i zovi.
Silnike mora zakon zaustavljati.
RASJEČENE USNE 2020.god
U taj njen
jauk se
skupila
stoljeća
napuklih
godina
i rasječenih
usana.
Modrice
ispod oka.
Šapat majke
:"Šuti
da se ne
čuje.
Sramota je
to."
Prekrasna je
i zato
dobija
batine od muža
svakog dana.
Neko je u
nju pogledao.
Neko se
osmjehnuo.
Što je tu
ona kriva?
Glas žene
noseći
jauče
gitara.
Da beskraj
pita
zašto je
šamara.
Pridruži se
violina.
Bolne jecaje
i ona daje.
Jecaju
zajedno
poput žene.
Da sakriju
jauke njene.
A ruke majke
mole
kroz bol i
plač,
da se strpi
i trpi kćeka.
Da se
izbjegne trač.
Da se ne
ispiru
usta sa
njima.
A milioni
tako
pretučenih
žena
i jezivih
sudbina ima.
Vrijeme je
donijeti
prave zakone
i provesti
sve što se
napiše u njima.
Jer stvarno
šta je to
bolesno u
nama ljudima ?
Ono što
kažemo da volimo
kako možemo
unakaziti?
A ženu bi od života više
trebao
paziti.
Zašto smo
zvijeri
i mržnju
stvaramo
u našim
majkama,
sestrama,
ljubavima?
Da nas vole
stvarno
i da budu
naše,
samo jedan
način ima.
Da ljubimo i
volimo
sve ono što
je u njima.
Svi smo sa
manama
i volimo
zato i kod žena
njihove
vrline i mane.
Prihvatimo
ih bez prisile
i bez
šamara.
Ljubav je
jedina
sposobna
stvarno
da sklad na
ovoj
Planeti
Zemlji stvara.
SLAVIMO ŽENU 2018.god
Ovo su neka vremena haosa.
Živimo dvadeset i prvo stoljeće.
A na nepravdu se u stranu još
kao neprimjetno glava okreće.
Valjda je tako od uvijek bilo.
Čovjek nasilno ženu u red dovodi.
Ali nisu to ljudi koji tako čine.
Oni su sramota ljudska. Izrodi.
Zovem razum ovim stihovima.
Nemam nekog drugoga alata.
Molim pjesmom, oca, sina, brata.
Ne smije postojati opcija sile.
Žene su nas na svijet rodile.
One su nam majke, sestre, kćeri.
A često smo prema njima zvijeri.
Normalnom se čovjeku srce slama,
kad po crnim kronikama čita:
Ljubavnik ubio ljubavnicu.,
Ubio muž ženu. Ubio bivšu ženu.
Pa u kakvom mi to živimo vremenu.
Pokrenimo se i razum neka stane
ispred nasilja i strasti sirove .
Slavimo ženu i odajmo joj
štovanje.
To je poruka i želja moje pjesme
ove.
Nema komentara:
Objavi komentar