Lara Mandli

O NASILJU SE NE PIŠE POEZIJA      2018.god

nasilje nije poetično, nije ritmično, nije zanimljivo, nije neuobičajeno.

romantično je samo ako te udari jer te voli.

o nasilju se pišu novinski članci i zbirke priča koje nitko ne čita. izvlači se statistika pa je se zaključa u ladicu do sljedećih izbora.

o nasilju se ne piše poezija

kako napisati da Anin otac kvalitetu remena provjerava na njenim rebrima, ali samo da je nauči pameti? – batina je iz raja izašla.

kako napisati da je Ana od oca naučila da za svaku pogrešku slijedi kazna

pa je djedu ukrala švicarski nož i prislanjala ga prvo uz zapešća pa onda uz bedra

da se osjeti sretnom i laganom i čistom nakon što očisti krv s pločica?

o nasilju se ne piše poezija

kako napisati da je Ivana sanjala da je silovana?

i vrištala je, a nitko je nije čuo

i vrištala je kad se probudila, tresla se, plakala, smijala se, povraćala.

i opet je bila tamo, u istoj rozoj pidžami, s njegovim tijelom pritisnutim uz svoje i dugim žutim noktima na bedru, nijema, prikovana za madrac.

kako napisati da je sutkinja pitala: prvo – što ste nosili?, zatim – jeste li pili?, pa onda – jeste li vikali?

kako napisati da Ivana želi umrijeti? i kad šuti, zatvorenih očiju razmišlja kako prerezati zapešća.

o nasilju se ne piše poezija.

kako napisati da se Marija ne sjeća kad je zaradila prvi šamar?

da joj je drago kad je udari jer zna da će svađa ubrzo doći kraju?

izudarat će je, slomiti joj pokoju kost, nagnječiti meso, stvoriti ljubičaste-žute-zelene modrice...

pa će joj pokloniti cvijeće, promrljat će ispriku, reći da je voli.... i sve će biti u redu.

o nasilju se ne piše poezija

nasilje se normalizira, ignorira, prihvaća, od nasilja se pogled okreće na neke svjetlije teme.

nasilje nije poetično, nije ritmično, nije neuobičajeno, nije zanimljivo.

romantično je samo ako te udari jer te voli.

o nasilju se pišu novinski članci i zbirke priča koje skupljaju prašinu na policama antikvarijata.

o nasilju se, ljudi, ne piše poezija

nasilje se preživljava