Edita Vlahov

KAD SVE UTIHNE               2021.god

Kad sve utihne 

Glasovi,dodiri i riječi 

Hrapave 

Ishitrene

Grube... 

I te ruke što guraju nas 

U ponore i bezdane strašne 

Odaje bez svjetla 

U kojima dugo vladale su tame. 

Kad sve utihne Jasnije se spozna 

Oćutiš tišine. 

Napojiš sve žeđi 

Na izvoru svojeg bića. 

Riječi nema...straha...tmine. 

I prsnut će ponovo sunce 

U tisuću boja. 

Svaka zraka bit će tvoja. 

Kad sve utihne 

Ljubav čista usnut neće 

Samo svjetlost k nama kreće.

JOŠ JEDNA JE ŽENA                  2019.god

Još jedna je žena

Polomljena,

A njegova lutka ona nije.

Još jedna je žena

Cipelom i kamenom udarana,

A njegova mačka ona nije.

U kućni pritvor

Još jedna je žena

Zatvorena,

A robinja mu nije.

Šutnjom u svom domu

Kažnjavana,

I glađu i zabranama kretanja

Na poslušnost primorana.

Još jedna je žena ...

Je li važno tko je i gdje živi

U selu, na otoku ili gradu

U malom trošnom stanu ili vili?

Kakva su njena jutra?

Ni plava, ni sretna

Ni cvrkutava.

Njena sretna jutra su

U prašnjavim okvirima

I izlizanim pjesmama

Već odavno,

Nepovratno zaglavljena.

PISMO                           2018.god

Znaš li, da nisi takav

Lakše disala bi.

Češće maštala

Vjernije čitala

Bez grča se smijala.

Onoj mojoj flauti,

Znaš, ne bi godinama

Samo prašinu brisala

Da nisi takav,

Ova tuga ne bi

Bila kiša što me

Bez prestanka

Zapljuskuje ...

Kao školjka se

Godinama skrivam.

I kad spavam noću,

Već dugo i dugo

U onim bojama

Divnim ne sanjam.

Znaš, svaka riječ

Ti je sablja

Koplje oštro

I snažno udara.

Sve je tvoja igra

Vrlo jednostavnog imena:

POŠTUJ

SVOJEG

GOSPODARA.

Onaj moj kovčeg

U kutu sobe, pomalo

I on sa mnom stari...

Crvena mu svila

Posivjela čekajući

Tvoja obećanja,

Ona naša sretna

Putovanja...

 Sebe lagati

Od istine se kriti

Dragi, ali čemu?

Polako ali sigurno

Putujemo prema

N i č e m u.

Začaran je krug

U LUDILU 

TVOJIH SLABOSTI.

I moja žudnja za životom

I moje muške bitke

Da slobodu dišem.

Dokotrljam sebi

Pokoje zrnce radosti

U LUDILU

TVOJIH SLABOSTI.

A ja tvrđava sam

Satkana od ljepote

Jednog davnog sna.

A ja košuta sam

U zasjedi tvojoj

Tiha, oprezna

I sjetna.

Polako ti odlazim.

Komadić mi neba treba

Da budem poslije nas

SAMA,

      SVOJA

           I SRETNA.