IRAČKI
VOJNIK
Baghdadska
su jutra
lebdjela na
valovima
zamorne
vrućine,
dok sam
svako jutro
hodala tim
istim putem
prema uredu,
na posao,
u bermudama
i majici
sa širokim
bretelama,
iako ne bi
smjela…
Negdje na
pola puta,
ispred
limene stražarnice
stajao bi
muškarac,
tamnoput sa
crnom kosom,
uvijek isti,
irački
vojnik
s puškom na
ramenu
i pištoljem
iza pojasa…
„Good
morning,“ rekla bi
pomalo plaho,
izbjegavajući
njegove
poput
ugljena
tamne oči…
Pogledom bi
me popratio,
pozdrav mi
nikad ne bi vratio…
Zašto i bi,
kad sam za
njega bila samo
strano,
blijedo
puto,
svjetlokoso,
biće u
pokretu.
Obična
bezvrijedna
žena.SRDAČNI DARAK
Na Badnje je jutro
moja mačka Bella
koju sam spasila
s ulice jednom davno
ne sjećam se više
kad je to bilo
još spavala
kao i obično
dok sam se ja
spremala
na posao
kao i obično
kasnila sam
akademskih pet minuta
kao i obično
odradila sve što je trebalo
i što nije trebalo
čak sam se malo
umorila
priznajem
dobro mi je došlo
kad su kolege
predložile
da idemo poslije
na mali domjenak
ipak je Badnje
priličilo bi
složili smo se
bratski
kao još nikad
do sad
i tako
smo slavili
zaboravivši
da je poprilično kasno
pa je vlasnik kafića
odlučio
istjerati nas vani
u međuvremenu
zatvorili su se dućani
Bella me čekala
doma
žedna i gladna
rekla sam
Belli
odmah će papica
a ono
koje sranje
kutija s njezinom
hranom potpuno prazna
u frižideru
ničeg
osim malo sira
kolut mortadele
u košarici malo
osušenog kruha
podijelile smo to
Bella i ja
nije se ljutila
ona zna
da je život okrutan
nanjušila je to
odavno
zatim sam ja
izvadila iz ledenice
puricu i mlince
jednu ribu za Bellu
ispružile smo se na kauč
da dočekamo Božić
u miru
upalila sam svijeću
vani je bio mrak
u sobi govor tišine
koji je Bella
isprekidala
svojim predenjem
glavom naslonjenom
na moje rame
dok nije zaspala
vjerojatno je sanjala
onu ribu
iz zamrzivača
koju ću joj sutra
skuhati lešo
i servirati joj
kao moj mali
srdačni darak
za Božić
Nema komentara:
Objavi komentar