NEMOJ NIKADA
SUMNJATI U MENE
maleno moje,
rekao si,
a ja nisam
mogla disati od onog aparata
za
mamografiju koji mi stezao grudi
i nije me
zaboljelo kad mi je doktor rekao
nešto je u
kvaru,
ali ne
bojete se mliječne žlijezde između ključne kosti
i prsnog
koša su savršene,
međutim vaše
misli su cistično proširene i morat će te ih
svakodnevno
pregledati
ili udaljiti
od srca
između vas i
ostatka svijeta postavljeno je staklo
iza koga se
vidi zaboravljeni svijet u kome se ljudi maze dodirima
od kojih se
može svisnuti
poželiš li
se osloboditi stega razbit ćeš ga
oslobađam se
plesom derviša
s
prekriženim rukama i spojenim dlanovima čisteći srce i dušu
nagnute
glave na jednu stranu, zatvorenih očiju, okrećem se oko svoje osi
okrećem se
sve brže u smjeru obrnutom od razuma
vrtim se jer
mi se u glavi vrti,
a ti stojiš
gledaš
djevojčicu na biciklu vrti se u krug
nesvjesna da
iznad njene glave jedna druga ona
okrećući
kotače prolazi kroz oblake noseći ljubav
tebi
teturam do
tebe, kao da mi je netko ukrao poljubac ili smrt
pokrij me
svojim kaputom
i nemoj
nikada sumnjati u vlastito disanje
TEBI (XII)
mora da
postoji nešto što ogoli kamen
i dušu
iskobelja
usamljenost
sivilom
uobliči
vrijeme
razgovarati
je teško
vjerovati
još teže
upleteni
svatko u svoj san
kao crninu
jedno drugom smo tajna
ti pustiš
bradu i izmijeniš lice, ne moraš ga ni voljeti,
ali novo je,
tvoje drugačije,
a ja,
kako da
sakrijem užas razočarenja
osvrćem se
sanjala sam
da su ljudi ptice i da nema onog koji
posjeduje
niti one koja je posjedovana
i da se samo
predaju jedno drugome
zasijecamo
poznato tkivo, ližemo srce
i miješamo
krv jedno drugom
beskrajno
stvarni, a ipak nemogući
ti i ja,
dvoje u jednom
drvanim
rukama dodirujemo prazninu
razvučeni po
paklu
gorimo
opustošeni
mi snovi kada te nema
iz praznih
knjiga naviru slova
pribojavam
ih se
žmireći ih
čitam i što više stišćem oči sve bolje te vidim
želim da si
tu
svjesno
izgubljenim vremenom umnožavam pakao
dođi, svrati
na dan, dva ili samo na pogled
svrati da
vidiš kako palim misli u samoobrani
da svijet
pošaljem do đavola
prasnem
istinom
i volim
boli
ironičnim smijehom čežnja kad mi se ruga
ŽIVIM I
DIŠEM
sjećaš li se
obmotao si
me kao pupčana vrpca
ne dišem
razvezujem
se vlastitim slabostima
poput
ovisnika ubrizgavam tvoje ludosti u vlastite vene
tresem se od
vulkana riječi iz moje glave
dok mi pucaš
u srce
kurvo
pucao si
kurvo
treperim
ti si me
rastrgao kao kurvu i kao ženu
ubio
i kako mrtva
da ti kuham puding
i perem gaće
koje sam ti kupila ja
i da se
slažem sa svim dok ti kašikom lupkaš po šalici
i kako da
legnem u onaj krevet gdje si me vukao
optužbom za
koju nisam kriva
zar misliš
da se može živjeti tako?
muka mi je
ovo nisi ti,
a nisam ni ja
ljudi će se
pitati, ali ja nemam više snage
pušim
tridesetu cigaretu
vrištim u
sebi
rekla sam ti
milion stvari koje nećeš nikada čuti
vikala u
sebi
ti si
nevjerojatno dobar otac
mogu li zato
ostati kraj tebe?
znaš li što
hoćeš?
zanima li te
što ja hoću?
moje želje
su ogromne
ja želim mir
samo mir
mir
od tebe
mir
od svijeta
mir
od sebe
mir
mir
mir
zbog tebe
sam se bila u stanju odreći svega
sad vidim
nisi ti za mene
glup si
glupa je ta
tvoja ljubomora
kažem ti
glup si, kažem jer mogu
što želiš od
mene
da budem
tvoj pas
sveži me iza
vrata i napiši ljubomoran muž
od žene
praviš kučku, a nisam ni podigla pogled
prosta sam i
jednostavna
i voljela
sam te
jebi se, sa
mnom si imao sreće
nećeš ti
mene, ti hoćeš ono što ti ja dajem
i zašto ne
odeš
ionako si me
izgubio u bitci prsa u prsa
polako, ali
sigurno ubio
muka mi je i
pomisliti na tebe
što me guraš
dok klečim pred tobom
ti stojiš
iznad moje krvi na samom kraju litice
i nema
oprosta za tvoj pad
na moje lice
znam, tebi
sve ovo liči na provokaciju,
a ja bih
samo povraćala
dok te ne
ispovraćam iz sebe
zauvijek
Nema komentara:
Objavi komentar