Translate

petak, 20. studenoga 2015.

Mirzana Pašić Kodrić

RADOST PRAGOVA                   2021.god

(Senadi iz lokalnog voza Sarajevo-Zenica)

Pod desnom rukom tiho,
reče da ne zna šta su ženska prava i slobode,
i da ljubav nikada okusila nije, sama,
u kolibi gdje nemlada žena tek nabrekle ruke ima
i da se radujem što imam muško dijete, jer
kad se rodi žensko, samo se pragovi raduju.
I ženske ruke stalno vodom grijati treba.
Pod lijevom rukom tiše,
reče i da zna kako je mučno nositi štikle,
ali da ljubav nikada okusila nije, sama,
u selu gdje nemlada žena
bezimenu obuću nosi
i da se radujem što imam muško dijete, jer
kad se rodi žensko, samo se pragovi raduju.
I ženske ruke stalno vodom grijati treba.

Skupljenih ruku oko usta najtiše,
reče i da ne mudrujemo o muškarcima previše,
ali da ljubav nikada okusila nije, sama,
u bosanskoj nedođiji gdje nemlada
žena vječno ne može biti djevojčica
i da se radujem što imam muško dijete, jer
kad se rodi žensko, samo se pragovi raduju.
I ženske ruke stalno vodom grijati treba.

Pitah je zašto se tom užasu ispod ruku smije stalno
i za koliko kosmičkih pragova njen krik vrijedi?
Reče za samo jedan u oronuloj kolibi ovoj.
Taj vanjski na kojem, sama,
čistog praga i raširenih ruku
samo njega čekam zauvijek.


ŽENA KOJA PO ZIDU SVIRA         2015.god

Kada zanijemim,
molim ženu na zidu da sjednem do nje.
Od nepoznate majke na slici rođena
da svira na zidu violinu,
pa zbog nepoznate majke
jeftino uokvirena i najeftinije meni prodana
obješena visi,
pa prašinom umazana,
pa brisana,
pa prašinom umazana,
pa brisana,
obješena visi,
da svira na zidu violinu.
I primi mene do sebe
kada zanijemim,
da šutimo zajedno.

Nema komentara: