Enes Kišević

HAVINO PREKLINJANJE

One noći,

kad su me njih šestorica

silovali u logoru,

molila sam Te da iz utrobe moje

ispljuneš sjeme soja pasjeg.

zašto me uslišio nisi, Gospode,

kad ništa Ti skrivila nisam?

Molila sam Te

da me bar na čas lišiš

nadzora mučitelja mojih,

kako bih sama sebi

utrobu noktima iskopala.

Zašto me uslišio nisi Bože moj,

kad ništa Ti skrivila nisam?

Okretala sam glavu od vode,

okretala glavu od kruha
ne bi li se smrt mojim molitvama smilovala, 

ali kako da se smrt smiluje meni

kad sve je u Tvojim rukama, Svemogući.

Molila sam one koji su me silovali,

one koji su mi Majku zaklali,

one koji su mi kuću spalili,

zaklinjala ih imenom Tvojim

da sve ću im oprostiti

ako me ubiju,

ako me na četvero raščereče;

Nisu me poslušali, Gospode,

nego su mi jabuku pružali

danonoćno opipavajući

kako napreduje njihov plod.

Onoga jutra,

kada se prvi put u meni dijete pomaklo,

molila sam Te

da se moj čovjek Alija

s  bojišta ne vrati; 

Nisi me uslišio, Gospode,

nego si učinio

da me sprovedu do bolnice,

četiri da me doktora

za ruke i noge rastežu,

kako butinama ne bih

zadavila ovo dijete

koje sam više od Sunca
željela mrtvo vidjeti,

ili da ono mrtvu

svoju majku ugleda.

Zašto me uslišio nisi

dobri moj Bože,

kad ništa Ti,

kao ni ovo djetešce nedužno,

učinila nisam?

Daj mi snage,

milostivi Bože moj,

podignuti ovo muško dijete,

koje nitko osim Tebe

sačuvao ne bi.

I daj milosti,

djetetu ovom,

s ljudima i s istinom

njihovom živjeti,

Nesretna Te njegova

Majka Hava
preklinje.

Enes Kišević