Marina Kasalo

MOJE IME JE

Moje ime je  Crvena  arkada

i ne smijem da vidim to što gledam

jer svaki put, Istina me sruši na zemlju.

Moje ime je Plavi oblak

i ne smijem da hodam uspravno

jer svaki put,  povjerujem u vlastite laži.

Moje ime je Nitko i ništa

i ne smijem da vjerujem u čuda

jer svaki put, pomislim kako je smrt lijepa.

Moje ime je Strah.

Moje ime je Kukavica.

Moje ime je Žena bez lica.

Moje ime je Spasite me.

ONA

Ona je brisala prašinu zamagljenog pogleda
i drhtavim rukama slagala keramičke figurice
redoslijedom, samo njoj znanim.

Ona je često gledala u vrata zatvorenim očima
i mislila o tome koliko su se pomjerile
kad bi se zatreslo tlo.

Ona je svaki put samoj sebi ponavljala:
- On je takav. Ništa te ne boli. Bit će bolje...
kao zavjet do smrti obećani.

Ona je znala da je sama sebi presudila
kad se majka koja drži sina u naručju
pretvorila u krhotine.