U PLESU MODRICA
U plesu modrica i krivih prilika.
U plesu odraslih glancaš si blagdansku šibu.
I drven nos.
U plesu lažnog obećanja,
U neugodnoj tiši za dvoje.
Prekinuta večera u…
Dvoje
.
Poletila ti je ruka, kažeš.
Odjebi od mene, urlam.
ODJE…
…
Odjednom je neugodno.
Zar ne?!
Dok namještaš mi nevjeran rebra,
Iz gramofona cvili naša pjesma.
Sav taj bluz.
Iz očiju mi curi ocean tuge.
U plesu modrica, i lažnog obećanja,
Gle,
Posljednji metak,
Čuvam škrto za tebe
.
MINUTU ŠUTNJE, MOLIM…
Minutu šutnje, molim…
Dok olovna zvona paraju tišinu
.
Danas si me ogolio do kosti.
Danas si me prozvao slabom.
Urezao mi tugu, u ime jedne ljubavi.
Danas si mi posljednji put čupao perje sa krila
(TIŠINU MOLIM…)
Zgužvana u krletki za ptice,
Ne puštam nit' suzu.
Isplakala sam ocean,
Danima mi iz očiju curi.
Danas si me pokušao svezati u ČVOR.
(Dok obližnja zvona šute tišinu…)
MINUTU ŠUTNJE, MOLIM….
Minutu tek šutnje…
Dok bol mi premješta rebra.
Srce mi kuca jače…
Gle, krvari nebo, ispire mi rane.
TEK MINUTU ZA MENE…
Ja nisam konfekcijski broj. Vješalica za rublje.
Tvoj našminkan klaun na žici. Stroj za rađanje.
Nisam tvoj udarac u mraku.
Loš ponedjeljak, najavili su jugo.
Poletjela ti je ruka, kažeš…
(Poletjela je ptica, krletka je prazna…)
SLOBODA JE U MENI!
Što to muči djevojčicu PUSTI ME NA MIRU…
(S.o.s. za život)
Djevojčica PUSTI ME NA MIRU živi u kartonskoj kutiji.
Da. Dobro ste čuli.
Njena osobna kutija ima čak 3 rupe za zrak. Poput njenog
mršavog srca…
Djevojčica Pusti me na miru ima tek mali broj godina.Tek toliko
koliko možeš nabrojati na prste čak dvije ruke.Potrebno ti je
još… 3 nožna prsta.
( Dovoljno.)
Kartonske kutije su uglavnom obične.Dosadne, i nisu vrijedne
spomena…
ALI…
Mogu postati NEobične ukoliko su ČAROBNE i sigurne.
Djevojčica Pusti me na miru je poprilično ljuta. Srdita.
Gadno uzrujana.
Noge joj odviše brzo rastu.Mora nešto učiniti prije nego li
preraste svoju osobnu kutiju u kojoj je potpuno zaštićena od tog
strašnog ČUDOVIŠTA.
Možda ako se sklupča još malo.Malo više od tog običnog
malo, možda je više nikad ne pronađe.
Čudovište je često loše volje, i uglavnom ima neugodan zadah.
Ima ruke od olova, i ne, nema srce.
Okruglasta Gospođa bez imena iz udruge za zaštitu zlo…
Hm… Ne želim niti izgovoriti to na glas. Gospođa je obećala da
je ovo adresa gdje će biti potpuno sretna.Doista, napokon
sretna.I da ništa ne brine…
Zašto je adresa za sreću odjednom nekako bljedunjava.
Možda se je Gospođa bez imena zabunila.
Gdje je ta obećana šarena soba
i zašto ne miriše na kolače i cerek?!
Gdje su svjetlucavi ukrasi za mršavi bor, i vrijeme za igru?!
Djevojčica Pusti me na miru razmišlja u svom kartonskom
prostoru tko su svi ti ljudi oko nje i zašto ne čuju kako
Čudovište glasno urla. Možda su odviše zauzeti. Ili nemaju uši.
Zašto podižu hladne zidove oko sebe, samo za sebe...
Uređuju osobni prostor, i povlače crtu, koju nitko, baš nikad neće moći
preći.
Možda joj oni mogu pomoći. Ako stignu…
Zašto su svi oko nje usputno odrasli, i nitko nema ključ da
trajno zaključa to odvratno čudovište?!
Zar mu nitko ne može ukočiti ruke nekakvom čarolijom?!
Gospođica Pusti me na miru srećom ima par vještina.
Može dovoljno dugo zadržati dah.
Može putovati kud god (za)želi. Kud god (po)želi može u trenu
otići a bez da iskoči iz svoje sigurne kartonske kutije.
Može vam ispričati NEobičnu, pomalo čudesnu (usudio bih se
reći) PRIČU. Ako to želi.
Priču o djeci bez adrese. Priču o djeci bez mame i tate.
O velikom čudovištu i zidovima od kartona.
Priču o glazbenoj kutiji prekrivenoj prašinom koja cvili nečiju
uspavanku.
Priču o nekome tko može razmjestiti slova u njenoj priči i razliti
kap šarenije boje.
Svijet je čudno čudovište.
A ona… ona ako ikada dovoljno odraste, pobijediti će ga
svojim drvenim mačem u par spretnih poteza.
U par SRETNIH poteza…
Nema komentara:
Objavi komentar