Marin Dolfić

DVIJE SMRTI ZBOG JEDNE SLABOSTI

nešto potpuno iskrivljeno

ležalo je na podu.

čovjekoliko.

zvuk nalik na disanje

pomicao je prljavštinu s asfalta.

zakoračih.

zvuk nalik na disanje

zaledio je krv u mojim žilama.

nešto potpuno iskrivljeno,

čovjekoliko

podiglo je glavu prema meni

i sklupčavši se još više

rukama prekrilo glavu.

194

192

(čekanje)

nešto potpuno iskrivljeno,

čovjekoliko

trznulo je nogom.

krv.

užas.

192

194

("Ne znam, takvu sam je našao.")

narančasta nosila razbila su crninu večeri.

nešto potpuno iskrivljeno,

čovjekoliko

ispružilo se na nosilima.

na prljavom tlu je,

u lokvi krvi

ostalo

nešto jako maleno,

čovjekoliko.

i

čudna je,

čovjekolike boje traka

virila iz sredine.

zvuk nalik na disanje

prestao je.

192

194

ja
i crnina nalik na nesvijest.

VRTLOG

Udario me je,
jednom...
samo jednom.

Kasnije je moje ime ispisao
laticama ruže,
kako romantično...
Imam najboljeg dečka na svijetu.

Zario je ruku u njene bedre.
Čvrsto stisnuvši povikao je:
kako si dobra!
Trznula je nogom...
(reflektivna reakcija tijela
na gađenje iznutra)

Ne zapošljavamo divlje djevojke,
ispljucao ju je krvavih usana.

Jebena lezbača,
izderao se
na vozačicu kamiona.
Jebem ti mater
zakričao je
bacivši kamen.

Ne možemo si priuštiti porodiljni,
otvoreno joj je odgovorio.

Udario me je, danas drugi put....
ne znam što ga je spopalo.

Marko te tuče?
Ne, udarila sam se u ormarić.

Moram ti dati otkaz,
previše me napaljuješ,
moja žena već sumnja.

Ne zapošljavamo divlje djevojke

Ne možemo si priuštiti porodiljni

Udario me je

Jebena lezbača

Udario me je.
Udario me je po treći put.
Nije znao da sam trudna..
morat ću otići od njega..
Ne znam kako.